Je li kolesterol neophodan hranjivi sastojak?

O kolesterolu se obično govori u kontekstu hiperkolesterolemije, stanja povišene razine kolesterola u krvi, kao čimbenika rizika za razvoj krvožilnih bolesti. Upravo radi toga, kao da se zaboravljaju bitne fiziološke funkcije kolesterola. Naime, kolesterol ima ključnu ulogu u izgradnji staničnih membrana, a time utječe i na njihove funkcije. Neophodan je za sintezu steroidnih i spolnih hormona, a uključen je i u metabolizam vitamina D. Kolesterol je i sastavni dio žuči, a ima i zaštitno djelovanje u obrani sluznica od nepovoljnih učinaka žučnih soli. Ključna mu je uloga i u stvaranju i izlučivanju lipoproteina, od kojih neki sudjeluju u imunološkoj obrani organizma. Značaj svih tih funkcija kolesterola dolazi do izražaja upravo kod teško bolesnih pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja. Nije rijetkost da ti bolesnici imaju hipokolesterolemiju tj. stanje snižene razine kolesterola u krvi, čime su spomenute fiziološke funkcije kolesterola izravno narušene.

Najveći udio u organizmu prisutnog kolesterola predstavlja kolesterol endogenog porijekla (koji proizvodi jetra). Pritom, egzogeni kolesterol (kojeg unosimo hranom) ima ulogu regulatora endogene proizvodnje.

Poznato je da se razina kolesterola u krvi snižava tijekom akutnih bolesti, osobito infekcija, a stupanj sniženja ovisan je o trajanju i težini bolesti. Najvažniji uzrok snižavanja razine kolesterola u organizmu tijekom bolesti je smanjeno stvaranje kolesterola u jetri, što je u korelaciji s težinom bolesti. U teških bolesnika pojačan je promet kolesterola, a i potreba za funkcijama koje kolesterol obavlja, što sve na kraju doprinosi njegovim sniženim vrijednostima. Treba spomenuti i vanjske gubitke kolesterola tijekom bolesti (preko stvaranja gnoja, fistula, ileostoma).

Rizik od hipokolesterolemije postoji kod starijih bolesnika, pothranjenih, onih sa zloćudnim bolestima te kod bolesnika s oštećenjem jetre. U svim tim slučajevima postoji povezanost stupnja hipokolesterolemije i prognoze bolesti.

S jedne strane nameće se pitanje treba li prihvatiti hipokolesterolemiju kao fiziološku reakciju (prilagodbu) na bolest, a s druge strane može li taj pad kolesterola u bolesnom organizmu uzrokovati daljnje neželjene učinke.

Stanje snižene razine kolesterola u krvi pojavljuje se i tijekom produljene parenteralne (krvožilnim putem) i enteralne (preko usta te želuca ili tankog crijeva) nutritivne potpore. Postojeća parenteralna i enteralna prehrana sadrži vrlo nizak udio kolesterola, pa tako trenutno dostupne lipidne emulzije imaju sadržaj kolesterola u prosjeku niži od 50 mg/L.

Tijekom zadnjih desetljeća razvoja lipidnih emulzija za parenteralnu prehranu, težište je stavljeno na lipidne emulzije sojinog ulja, ulja šafranike, kokosovog i ribljeg ulja. S ciljem uključivanja kolesterola u parenteralnu prehranu, dizajnirana je prva lipidna emulzija koja sadrži kolesterol, a koja je namijenjena za intravensku nutritivnu terapiju.

Dodavanje kolesterola u lipidne emulzije ne predstavlja samo način nadomještanja potrebnog kolesterola, već poboljšava iskorištenje lipidnih emulzija za parenteralnu prehranu, što su pokazala i prva istraživanja.
U svrhu parenteralne prehrane, dodavanje kolesterola kao sastojka predstavljalo bi prvu značajnu promjenu u sastavu lipidnih emulzija od 60-tih godina prošlog stoljeća, odnosno od vremena kad je započela njihova primjena u kliničkoj medicini.

No, glavna pitanja na koja se očekuje odgovor su - trebaju li teški bolesnici (oni na produljenoj nutritivnoj potpori, bolesnici s teškim akutnim i kroničnim stanjima, te osobito bolesnici sa zatajenjem jetre) primati kolesterol kao uvjetno neophodni hranjivi sastojak, te trebaju li u budućnosti, intravenske lipidne emulzije sadržavati kolesterol s ciljem poboljšanja njihovog iskorištenja?

Martina Bašić, dr.med.

Literatura:
Druml W. Cholesterol: A conditionally essential nutrient in critically ill patients?. Nutrition News 2009; Nr.3: 18-19.