Dispepsija

Čimbenici rizika
Poznato je nekoliko čimbenika rizika za pojavu dispepsije, a to su:
- Pušenje
- Pretjerana i dugotrajna konzumacija alkoholnih pića
- Pijenje crne kave (više od 6 šalica dnevno)
- Nepravilna prehrana
  (hrana bogata mastima, začinjena hrana, gladovanje i neredovita prehrana)
- Prekomjerna tjelesna masa
- Izloženost stresu
- Anksioznost, depresija i psihološki problemi
- Upotreba određenih lijekova (nesteroidni antireumatici, antibiotici, estrogeni)
- Prisutnost nekih drugih bolesti (dijabetes, bolesti štitnjače i bubrega, oslabljena srčana funkcija, plućna tuberkuloza, maligne bolesti)
- Infekcija s Helicobacter pylori (ukoliko su u podlozi tegoba ulkus, gastritis ili karcinom)

Simptomi dispepsije
Na dispepsiju treba posumnjati ukoliko se pojave sljedeći simptomi, koji najčešće nastaju nakon uzimanja hrane:

• bol, pečenje, osjećaj nelagode i mučnine u želucu
• osjećaj pritiska i nadutosti
• osjećaj punoće, sitosti već i nakon malih količina hrane, gubitak apetita
• podrigivanje i pojačano ispuštanje plinova (zbog pretjeranog gutanja zraka - aerofagija)
• vraćanje želučanog sadržaja u jednjak (tzv. refluks)
• mučnina (sa ili bez povraćanja)
  
  

Vrlo je važno provesti detaljan dijagnostički postupak kako bi se razjasnili uzroci bolesti i isključila organska oboljenja (ulkus, refluks, karcinom, hijatalna hernija, upalna bolest crijeva, žučni kamenci) te postavila dijagnoza funkcionalne dispepsije.

Nakon detaljne anamneze, fizikalnog pregleda i analize prijašnje medicinske dokumentacije, započinje se s daljnjom dijagnostičkom obradom: laboratorijska pretraga krvi, pregled stolice, ultrazvučni pregled abdomena, endoskopski pregled jednjaka, želuca i crijeva (pogotovo kod bolesnika s tegobama koje dugo traju ili se naglo pogoršavaju), rentgenska snimka abdomena, testovi za otkrivanje H.pylori.

Ukoliko su rezultati navedenih pretraga negativni, postavlja se dijagnoza funkcionalne dispepsije.

Samoliječenje

Samoliječenje se najčešće provodi lijekovima koje je moguće dobiti kao OTC proizvod (over the counter), odnosno bez liječničkog recepta, i koji su predviđeni za kratkoročno liječenje. Budući da je mehanizam nastanka funkcionalne dispepsije djelomično još nerazjašnjen, do sada nije pronađena u potpunosti adekvatna terapija same bolesti, iako postoje brojne studije o učinkovitoj primjeni lijekova koji smanjuju lučenje želučane kiseline, odnosno aciditet želuca. Najčešće se upotrebljavaju antacidi, alginat, sukralfat i H2-antagonisti.

Prije donošenja odluke o samoliječenju uputno je konzultirati se s liječnikom (bilo specijalistom, bilo liječnikom obiteljske medicine) i to posebice u starijoj životnoj dobi.

Antacidi su spojevi koji neutraliziraju želučanu kiselinu. Koriste se za prevenciju i olakšanje boli kod gastritisa, peptičkog ulkusa, dispepsije i refluksne bolesti. Obično se uzimaju između jela ili prije spavanja kada se očekuje pojava boli u želucu.
Pripadnici skupine antacida su magnezijeve, natrijeve, kalcijeve i aluminijeve soli karbonata, silikata ili hidroksidi. Kod nekih pripravaka antacidi se kombiniraju s simetikonom ili alginatima što uzrokuje stvaranje pjenastih gelova koji apsorbiraju višak plinova i sprječavaju vraćanje želučanog sadržaja u jednjak. Nuspojave mogu biti opstipacija ili pak mogu imati laksativno djelovanje (suprotno aluminijevim solima). Kalcijev karbonat i natrijev hidrogen karbonat su antacidi brzog učinka, ali se mogu samo kratko koristiti, jer mogu izazvati opstipacije pa čak i pojačano lučenje želučane kiseline.

H2-antagonisti su lijekovi iz skupine inhibitora histaminskih receptora, u ovom slučaju H2-receptora koji se, između ostalog, nalaze i u sluznici želuca gdje potiču želučane žlijezde na lučenje želučane kiseline. Njihovom primjenom blokira se lučenje želučane kiseline noću, natašte te nakon uzimanja hrane, kofeina i inzulina, a primjenjuju se kod ulkusne bolesti želuca i dvanaesnika, krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava i prije operacija u kojima postoji mogućnost dospijevanja kiselog želučanog sadržaja u dišne putove. Pripadnici te skupine su cimetidin, ranitidin, famotidin i nizatidin.

Sukralfat je lijek s lokalnim djelovanjem koji se koristi kod liječenja želučanog ulkusa. Zajedno s bjelančevinama na dnu ulkusa, oljuštenim stanicama i sluznicom oblaže ulkus i tako ga štiti od daljnjeg razornog djelovanja želučane kiseline i na taj način pomaže u njegovom izlječenju. Koristi se i kod bolesnika koji često uzimaju acetisalicilnu kiselinu, da bi im obložio želučanu sluznicu i tako umanjio štetno, nagrizajuće djelovanje lijeka. Veže na sebe pepsin, soli žučnih kiselina te smanjuje ulazak fosfata iz probavnog sustava u krvotok. Povećava izlučivanje sluzi, hidrogenkarbonata i nekih imunoloških čimbenika koji su zaštitni faktori sluznice probavnih organa. Za izlječenje ulkusa potrebno ga je redovito uzimati, kroz osam tjedana, četiri puta dnevno, na prazan želudac (sat vremena prije obroka i prije spavanja) .

Kod liječenja dispepsije vrlo je važno promijeniti štetne životne i prehrambene navike, te kontrolirati i liječiti ostale evnetualno prisutne bolesti.

Savjetuje se prestanak pušenja, pijenja crne kave i alkohola u većima količinama, smanjenje prekomjerne tjelesne težine i dnevnog unosa hrane s naglaskom na konzumaciju nemasne i ne suviše začinjene hrane te raspodjelu dnevnog unosa u više manjih obroka.

Preporučuje se redovito konzumiranje fermentiranih mliječnih proizvoda (jogurt, acidofil, kefir...). Uputno je izbjegavati učestalu uporabu nesteroidnih antireumatika u liječenju boli te stresne situacije.

Ukoliko simptomi traju određeno vrijeme bez prestanka ili se pogoršavaju, preporučljivo je kontaktirati liječnika radi dijagnostičke obrade i propisivanja adekvatne terapije. Najčešće propisivani lijekovi su blokatori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lanzoprazol) i H2-antagonisti(cimetidi, ranitidin, famotidin, nizatidin).
 

Preuzeto sa PLIVAmed.net
http://www.plivamed.net/