Što je uzrokovalo porast pretilosti u SAD-u?

Prema istraživanju objavljenom u časopisu The American Journal of Medicine, porast broja pretilih u SAD-u nije posljedica povećanja energetskog unosa, već smanjenja tjelesne aktivnosti.

Znanstvenici su došli do ovog zaključka analizom podataka skupljenih u posljednjih dvadesetak godina u sklopu programa NHANES – američkog nacionalnog programa studija koje se bave ispitivanjem prehrambenih navika i zdravstvenog stanja stanovništva. Analizirali su razinu tjelesne aktivnosti, energetski unos te porast indeksa tjelesne mase (BMI) i povećanja opsega struka kod odraslih Amerikanaca.

Primijećeno je da je 2010. čak 52 % odraslih žena navelo kako nisu tjelesno aktivni u slobodno vrijeme, što je daleko više od 1994. godine kada je isto navelo 19 %. Najveće smanjenje razine tjelovježbe zabilježeno je kod američkih Meksikanki i crnkinja. Nadalje, iako je ustanovljeno da su muškarci tjelesno aktivniji od žena te da se u 2010. njih 44 % izjasnilo neaktivnima, to je svejedno četiri puta više od samo 11 % neaktivnih muškaraca zabilježenih 1994.

Tijekom istog perioda, BMI Amerikanaca se povećavao u prosjeku 0,37 % svake godine, a najveći porast zabilježen je kod mladih žena. Slične rezultate su pokazala i mjerenja opsega struka – kod žena se opseg struka u prosjeku povećavao 0,37 % godišnje, a kod muškaraca 0,27 %. Porazna je činjenica da se broj abdominalno pretilih žena (onih čiji je opseg struka 88 cm ili više) povećao kod skupine žena s prekomjernom, ali i normalnom tjelesnom masom. Dok se kod muškaraca broj abdominalno pretilih (onih kojima je opseg struka 102 cm ili veći) povećao samo kod onih koji imaju prekomjernu tjelesnu masu. Inače, abdominalna pretilost nezavisni je čimbenik rizika od smrtnosti, bez obzira na BMI.

Na razini ukupne populacije, zamijećena je statistički značajna povezanost smanjenja razinetjelesne aktivnosti tijekom slobodnog vremena i povećanja BMI-ja , odnosno, opsega struka. S druge strane, povezanost energetskog unosa i povećanja BMI-ja, odnosno, opsega struka nije zapažena.

Autori zaključuju kako njihova saznanja ne potvrđuju uvriježeno mišljenje da je porast pretilosti u SAD-u posljedica povećanja kalorijskog unosa – izgleda da je za to ipak kriv sjedilački način života.