Kako izabrati pravi imunostimulans za vaše dijete?

Akutne infekcije gornjih dišnih puteva jedne su od najčešćih dječjih bolesti. Prema epidemiološkim analizama svako drugo dijete koje posjeti liječničku ordinaciju dolazi zbog infekcije gornjih dišnih puteva. Prosječno obolijevanje djece u prvih pet godina života jest šest do devet puta godišnje, a kod neke djece čak i do 12 puta godišnje. Mogućnosti obolijevanja najviše su izložena djeca koja pohađaju vrtiće i jaslice ili imaju stariju braću i sestre koja svakodnevno borave u takvoj okolini.

Uzročnici infekcija mogu biti razni mikroorganizmi, kao što su virusi i bakterije, na koje su djeca osjetljivija od odraslih. Razlog tome je nedostatak tzv. specifične imunosti, koja se razvija nakon kontakta s pojedinim uzročnikom infekcije. Među najčešće infekcije ovog tipa ubrajamo: hunjavicu, anginu i akutnu upalu srednjeg uha. Liječenje se preporuča započeti što prije kako bi se izbjegle daljnje komplikacije kao što su bronhitis ili upala pluća.

Imunološki sustav jest kompleksni sustav organa i stanica koji međusobno komuniciraju i surađuju, kako bi zaštitile naše tijelo od napada stranih mikroorganizama: bakterija, gljivica i virusa. Razlikujemo dvije vrste imunosti: prirođenu i stečenu. Prirođena imunost funkcionira neovisno o prethodnom kontaktu s antigenom, odnosno molekulom koja potiče stvaranje antitijela, tj. imunološku reakciju. Stečena imunost se razvija nakon kontakta s određenim antigenom i pojačava se pri svakom ponovljenom susretu.

Imunostimulansi su tvari koje pojačavaju imunološki odgovor organizma tako što povećavaju broj imunoloških stanica, ubrzavaju njihovu pokretljivost ili im olakšavaju prepoznavanje antigena. U ovu svrhu najviše se koriste preparati pripremljeni od raznih biljnih vrsta ili aktivne tvari izolirane iz prirodnih produkata.

U nastavku slijedi pregled najčešće korištenih imunostimulansa iz prirodnih izvora. Među njima nalazi se i jedna, za naše krajeve manje poznata biljna vrsta, koja je u svijetu u dugogodišnjoj primjeni.

Echinacea
U zemljama Europe i Amerike ekstrakti biljne vrste Echinacea često se upotrebljavaju kao imunostimulansi. Među najpoznatijima su vrste Echinacea purpurea i Echinacea pallida. Uporaba ovih biljnih vrsta imala je svoje mjesto čak u dalekoj indijanskoj tradicionalnoj medicini, a u Europi su se počele uzgajati u 18. stoljeću.

Ekstrakti biljnih vrsta Echinacea purpurea i Echinacea pallida sadrže brojne aktivne sastojke koje jačaju obrambene stanice organizma i pomažu pri uklanjanju štetnih mikroorganizama iz tijela.

Uporaba biljnih vrsta iz roda Echinacea posljednjih je godina postala sve učestalija. Brojne studije dokazale su da ekstrakti ovih biljnih vrsta mogu smanjiti rizik obolijevanja od bolesti gornjih dišnih puteva za trećinu, a trajanje bolesti za dan i pol.

U prilog korištenju Echinacea preparata idu i studije koje su se bavile ispitivnjem djelotvornosti višekomponentnih pripravaka. Tako se pokazalo da Echinacea u kombinaciji s propolisom i vitaminom C u djece može smanjiti pobol od bolesti gornjih dišnih puteva za plovicu. Preparati kombinirani ekstraktom vrste Echinacea, beta glukanom, vitaminom C i arabinogalaktanom pokazali su izuzetno djelovanje u preventivne svrhe u djece koja boluju od kronične upale srednjeg uha i mandula. Učestalost obolijevanja smanjila se u čak tri četvrtine tretirane djece.

Iako su brojni rezultati pozitivni, struka ipak upozorava da su potrebne dodatne studije prije nego Echinacea nađe svoje mjesto u rutinskoj kliničkoj primjeni.

Smjernice i dalje nalažu da korištenje treba ograničiti na sedam do deset dana, isključivo u akutnim fazama bolesti. Neki autori smatraju da se biljna vrsta Echinacea u djece treba upotrebljavati samo uz precizno doziranje od strane pedijatra, dok drugi pak smatraju da se uopće ne smije koristiti u djece mlađe od šest godina. Studije spomenute u ovom tekstu rađene su na skupinama djece od jedne do pet godina.

Sama uporaba Echinacea preparata vrlo je sigurna. Nuspojave su rijetke, obično se javljaju u obliku kožnog osipa, te su vrlo blage i prolazne.

Osobe koje boluju od autoimunih bolesti ili su na terapiji imunosupresivima (lijekovima koji se najčešće koriste nakon transplatacije organa) ne bi smjele uzimati Echinacea preparate. Isto tako uporaba se ne preporuča u slučajevima obolijenja od tuberkuloze ili kod bolesti jetre. U osoba koje imaju znane alergije na biljke iz porodice Glavočike (lat. Asteraceae) primjena Echinacea preparata se ne preporučuje.

Propolis
Propolis nastaje preradom smole pupoljaka nekih vrsta stabala. Prerađuju ga pčele i koriste za oblaganje i zaštitu košnice. Tipovi propolisa su brojni i ovise o okruženju i dijelu svijeta u kojem pčele žive. Tako se primjerice u Brazilu razlikuje čak 12 vrsta propolisa. U Hrvatskoj je najrašireniji tzv. poplar tip, iznimno bogat fenolnim spojevima, koji imaju vrlo široki spektar povoljnog djelovanja na ljudski organizam. Propolis sadrži brojne sastavnice koje imaju korisne učinke na organizam, kao što su antivirusno, antibaketrijsko, imunostimulirajuće i protuupalno djelovanje.

Upravo zbog svojeg složenog sastava i široke mogućnosti primjene ima važnu ulogu u samoliječenju. Podnošljivost propolisa je izrazito dobra i često se preporučuje kao preventivna terapija, a također pomaže i kod već nastalih oboljenja kao što su gripa i prehlada. Prema studijama propolis može smanjiti tijek oporavka od bolesti s pet na dva dana.

Propolis se često kombinira s drugim imunostimulansima. Tako prema studiji iz 2010. godine, uporaba otopine propolisa i cinka smanjuje mogućnost razvoja upala srednjeg uha za trećinu. Također se preporučuje i za lokalnu primjenu u obliku sprejeva za nos jer istraživanja pokazuju da se takvom primjenom značajno smanjuje broj virusnih mikroorganizama u gornjim dišnim putevima.

Nuspojave propolisa su vrlo rijetke, a mogu se javiti kao osjećaj osjetljivosti i boli u usnoj šupljini, nakon oralne primjene, ili pak kao crvenilo nakon primjene na koži. Ipak, uporaba propolisa se ne preporuča kod osoba koje boluju od astme, onih koji su alergični na ubod pčela, ili alergični na pelud.

Obzirom da je propolis široko dostupan preparat kojeg danas možemo nabaviti gotovo svugdje, od ljekarni pa do tržnica, valja imati na umu da je potrebno izabrati proizvod pouzdanog i provjerenog proizvođača jer neispravno obrađen propolis može sadržavati i mnoge neželjene pa čak i štetne sastavnice, kao što su vosak, pčelinje dlačice, ostaci košnice ili ostaci pesticida.

Beta glukan
Imunostumulativna svojstva beta glukana su u istočnim zemljama poznata već stotinama godina. Na našim prostorima njegova značajnija uporaba započinje tek unazad poslijednjih pet godina. Prirodni izvori beta glukana su razni; može biti izoliran iz stanične stijenke kvasca (Saccharomyces cerevisiae), raznih gljiva (Shiitake, Reishi, Maitake), te žitarica kao što su ječam i zob.

Beta glukan je polisaharid koji može postojati u nekoliko oblika, a najaktivnijim se smatra 1,3/1,6 oblik izoliran iz kvasca. Svoje djelovanje na imunološki sustav beta glukan pokazuje na više razina. One koja valja istaknuti svakako su: povećanje broja T i B-limfocita, povećana aktivnost NK stanica, povećanje fagocitoze, te povećanje koncentracije enzima koji služe kao glasnici u imunološkom odgovoru. Takvo djelovanje od velikog je značaja u prevenciji i liječenju bolesti gornjih dišnih puteva. Studija iz 2008. godine pokazala je da uporaba beta glukana kod djece koja često obolijevaju od bolesti gornjih dišnih puteva značajno smanjuje broj infekcija.

Ono po čemu se beta glukan ponajviše razlikuje od ostalih imunostimulansa jest njegova sposobnost reguliranja imunološkog odgovora, kako u stanjima oslabljenog, tako i u stanjima pretjeranog imunološkog odgovora. To je posebice značajno kod alergijskih reakcija, koje su ionako po definiciji pretjerani imunološki odgovor organizma. Dakle, beta glukan je siguran za primjenu, kako u prevenciji, tako i u liječenju alergijskih reakcija.

Brojne studije su pokazale učinkovitost beta glukana i sigurnost njegove primjene bez nuspojava, čak i pri kontinuiranjoj uporabi od šest mjeseci uzastopce. Obzirom da je njegova sigurna primjena moguća i već od prve godine života, jasno je da je time i jedan od najpopularnijih imunostimulansa koji se koristi u dječjoj dobi.

Emblica officinalis
Manje poznata biljna vrsta izrazito povoljnog djelovanja na ljudsko tijelo jest Emblica officinalis. Podrijetlom je iz Indije (gdje se najviše i uzgaja), a također raste i u predjelima Pakistana, Uzbekistana, Kine i jugoistočne Azije. Prema staroindijskim vjerovanjima to je prvo stvoreno drvo u čitavom svemiru. Biljka ima široku primjenu u tradicionalnoj ajurvedskoj medicini, gdje se upotrebljava za borbu protiv mnogih bolesti, kao što su dijabetes, anemija, bolesti srca i jetre.

Emblica officinalis posjeduje visoko nutritivna svojstva, te je bogata aminokiselinama i mineralima. Plodovi sadrže veliku količinu vitamina C, čak 445 mg u 100 g ploda i zahvaljujući tome ima snažno antioksidativno djelovanje. Istraživanjima je dokazano da aktivira imunološki sustav i da može zaštiti organizam od mnogih infekcija, pa čak i onda kada su one u fazi nastanka.

Provedena ispitivanja pokazala su da Emblica officinalis snažno djeluje protiv kašlja, razrjeđuje sluz u dišnim putevima, te da posjeduje analgetska svojstva, a može sniziti i povišenu tjelesnu temperaturu. Također su provedena in vitro testiranja, koja su utvrdila da zaustavlja rast patogenih bakterijskih vrsta kao što su Pseudomonas aeruginosa, Staphyllococcus aureus i Vibrio cholerae.

Pri uporabi biljne vrste Emblica officinalis nisu zabilježene nuspojave, te se smatra sigurnom za primjenu i za duže vremensko razdoblje.

Iako uporaba biljne vrste Emblica officinalis u našim krajevima nije toliko raširena i za sada je dostupan mali broj preparata, zbog njezinih izrazito korisnih učinaka na zdravlje možemo reći da zlatno doba ove biljne vrste tek započinje.

Zaključak
Sa sigurnošću možemo reći da uporaba imunostimulansa u dječjoj dobi može imati izrazito povoljno djelovanje na organizam, kako u preventivne svrhe, tako i kao potpora terapiji kod već nastale bolesti. Njihova primjena je sigurna, a djelotvornost neupitna. No postavlja se pitanje, koji preparat izabrati. Izbor ponajviše ovisi o imunološkom statusu djeteta i tome koliko je ono sklono infekcijama.

Tako primjerice, ako je djete sklono čestim infekcijama, posebice u sezoni kada se bolesti češće javljaju (npr. zimski mjeseci), bolje je izabrati preparate beta glukana ili propolisa jer se oni nedvojbeno mogu davati kroz čitavu sezonu. Ako s druge strane dijete nije sklono čestim infekcijama, bolje je odlučiti se za preparate vrste Echinacea u trenutku početka eventualne bolesti. U slučaju da je dijete već obolilo, i bolest je praćena visokom temperaturom, kašljem i bolovima, preparat na bazi vrste Emblica officinalis izvandredno će djelovati kao pomoć pri liječenju.

Važno je naglasiti da se navedeni imunostimulansi mogu koristiti i u kombinaciji s ostalim lijekovima, kao što su antibiotici, lijekovi za snižavanje temperature, lijekovi protiv kašlja i slično. No iako znatno pomažu očuvanju zdravlja, imunostimulanse ipak treba upotrebljavati racionalno, što znači u ciklusima i s obaveznim stankama.

Autor: Ana Gjergja, mag. pharm., voditeljica ljekarne Farmacia Garden Mall

Tekst preuzet iz časopisa Bebe, rujan 2012.