Datum objave: 31. 10. 2011.

Indijanski „čistač krvi“, grčki ježić, hrvatska rudbekija – sve je to jedna biljka snažnog imunomodulacijskog djelovanja. Ehinaceja.

Ova prekrasna, ponosna i otporna biljka sjevernoameričkog kontinenta koju su stari Indijanci učestalo koristili u svrhu vanjskog i unutarnjeg liječenja tijela, otputovala je u 19.st iz svoje izvorne postojbine kako bi se udomaćila i postala dijelom vrtova i polja staroga kontinenta- Europe.

O lakoći prilagodbe na europsko tlo, svjedoči i njen latinski naziv Echinacea koji podrijetlo nalazi u grčkom echinos- grčkom nazivu za ježa jer sjemena glavica ehinaceje doista asocira na ježića.

Stari bi je Indijanac sažvakao i u takvom je obliku stavljao na rane, čireve, ubode kukaca, ugrize zmija i opekotine kože ili bi, na taj način iscijeđeni sok, jednostavno popio jer je znao da će mu ta biljka „pročistiti krv“ i učiniti ga otpornijim. Moderna fitofarmacija ipak ide malo suptilnije od žvakanja svježe biljke i nudi nam poplavu preparata ehinaceje u raznim oblicima - od stabiliziranog svježeg soka, tinktura, kapsula, pastila, tableta, čajeva do masti, krema i losiona za kožu i ostalih samostalnih i kombiniranih preparata. Ehinaceja je zadnja dva desetljeća, u čast svom indijanskom nasljeđu, postala perjanica modernog pristupa fitoterapiji kao jedna od klinički i analitički najistraživanijih biljaka. Navodi se kao djelatna komponenta mnogih kvalitetnih preparata, ali i kao djelatna komponenta preparata u kojima je uopće- nema.

Da pojasnimo. Studija neovisnog američkog laboratorija 2008. godine pokazala je da je na policama američkih drogerija od 11 preparata sa ehinacejom samo njih četiri sadržavalo ono što je proizvođač tvrdio na etiketi, jedan preparat uopće u sebi nije sadržavao ehinaceju, nekoliko preparata je imalo drugačije biljne vrste i organe od navedenih, a standardizirani preparati su sadržavali niže vrijednosti aktivnih supstanci od onih koje su bile označene na etiketi.

Tako da prije no što se Indijanci proglase neznalicama, a ehinaceja još jednom „niškoristi“ biljkom bilo bi korisno provjeriti koju vrstu i biljne dijelove ehinaceje neki preparat sadrži i podatak radi li se o preparatu načinjenom od svježe ili od suhe biljke.

Od devet vrsti ehinaceje samo tri su u fitoterapijskoj upotrebi: Echinacea angustifolia , Echinacea pallida i Echinacea purpurea, a ova zadnja u nizu, Echinacea purpurea je , kako se čini prema istraživanjima , najefikasnija kao imunomodulator i to upravo njeni nadzemni dijelovi.

Korijen sadrži alkamide, polisaharide te cikorija, klorogensku i kavenu kiselinu, a nadzemni dijelovi alkamide, estere kavene kiseline, flavonske i flavonolske glikozide te neke druge spojeve.

Jedino što bi od ovog složenog kemijskog sastava valjalo upamtiti jest da preparati ehinaceje koji su pripravljeni od svježe biljke sadrže više alkamida od preparata načinjenih od suhe ehinaceje. Naime, sušenjem biljke količina alkamida pada na trećinu pa su iz tog razloga sok ehinaceje stabiliziran etanolom i tinktura načinjena od svježe biljke djelotvorniji od preparata pripravljenih od suhe biljke.

U upotrebi su i korijen i nadzemni dijelovi Echinacea pallida i Echinacea angustifolia.

Upotreba
Brojna klinička ispitivanja dokazala su da ehinaceja djeluje snažno imunomodulacijski, ublažava bol, smanjuje upalu te ima antivrusno i antibakterijsko djelovanje. Ehinaceja povećava broj leukocita u krvi i pojačava fagocitozu bakterija i toksičnih tvari u organizmu od strane makrofaga i granulocita te na taj način djeluje protuupalno.

Tinktura ehinaceje je tinktura izbora kod liječenja i ublažavanja simptoma gripe i najkorisnije bi bilo uzeti je već kod prvih simptoma gripe ili prehlade.

Korisna je i kod svih ostalih infekcija gornjeg dišnog sustava, kao i kod kroničnih infekcija. Koristi se i za liječenje herpesa, infekcija urinarnog trakta i kandidijaze kod žena, kod upale uha, sinusitisa i alergijskih rinitisa. Lokalno djeluje zacjeljujuće na rane koje sporo zarastaju i protuupalno kod uboda i infekcija kože.

Može se koristiti i preventivno kako bi organizam ojačao i lakše se obranio od infektivnih bolesti, ali je preporuka ograničiti njeno korištenje na maksimalno osam tjedana.

Doziranje
Svježe iscijeđen sok vrste Echinacea purpurea uzima se u dnevnoj dozi od 6-9ml. Tinktura pripravljena od svježe ehinaceje 1:5 sa 50%- tnim etanolom uzima se u dozi od 30-60 kapi tri puta dnevno. Tinktura ehinaceje se nakapa u pola čaše vode i pije između obroka. U mastima i drugim lokalnim preparatima za zacjeljivanje rana i ožiljaka ili liječenje upalnih bolesti kože treba biti minimalno 15% svježeg soka ehinaceje.

Ehinaceju mogu koristiti i djeca, ali u pedijatrijskoj se praksi izbjegavaju alkoholni preparati, a doza se prilagođava dobi i težini djeteta.

Kontraindikacije i upozorenja
Ehinaceja se ne smije koristiti dulje od osam tjedana bez pauze!

Kontraindicirana je kod oboljelih od autoimunih bolesti ( multipla skleroza, reumatoidni artritis, dijabetes, autoimune bolesti štitnjače), kod pacijenata sa tuberkulozom, kod osoba zaraženih HIV-om, bolesnika sa oštećenom jetrom te osoba koje su na terapiji imunosupresivima.

U rijetkim slučajevima izaziva alergijske reakcije koje se mogu očitovati kao blagi osip pa sve do anafilaktičkog šoka ( najčešće zbog alergija na porodicu Asteraceae). U obliku tinkture ehinaceja može izazvati neugodan osjećaj u ustima i privremenu neosjetljivost jezika.

Iako nema čvrstih dokaza, treba je izbjegavati za vrijeme trudnoće i dojenja.

Napisala: Andrea Šitum

Izvor: [url="http://www.naturala.hr/"]Naturala.hr[/url]

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: Naturala,

Komentari