Trikovi u hranjenju
Koja mama ili baka nema iskustva s hrpicama pirea na tanjuru prepolovljenih u nekoliko manjih, omiljene odreske od mljevenog mesa (polpeta) gurnute na rub tanjura i izjave:”Ovo ću pojesti, ovo i ovo neću, a polpet također neću jer ružno izgleda”.
Ponekad nije u pitanju samo određeni ukus za hranu, nego prava i istinska simpatija ili antipatija prema onome što se nalazi na tanjuru. Šala uz malo igre u dobi od tri do šest godina može biti učinkovita. “Vojska” koju čini hrpica graška ubrzo je poražena, a “neprijatelji” će svladati ostatak – dijete se voli igrati i dok jede – no naravno, i to se s vremenom mijenja i ovakve igre će izostati.
Kako se suočiti s njegovim odbijanjem ponuđenog obroka ili odabirom samo jedne ili dvije vrste hrane? Prema mišljenju nekih psihologa već nakon navršene godine dana malo se može učiniti jer je djetetov ukus već formiran, a osnova leži u boji hrane. Ako je hrana koju dobiva dohranom (a najčešće je tako) svijetle boje, velika je vjerojatnost da će dijete i dalje prepoznati kao dobru hranu svaku koja ima istu boju. No ima i drugih mišljenja stručnjaka, koji drže da je takav stav pretjeran i daju više optimizma u privikavanju malih “tirana” da postanu prijatelji dobre i zdrave hrane.
|
Jesti ne znači samo hranjenje, nego i učenje
Reći će nutricionisti. Nije rečeno da se monotonom jelovniku, koji se djetetu sviđa treba suprostaviti pod svaku cijenu. Hrana svijetle boje znači način prehrane lako probavljivim namirnicama. Treba imati domišljatosti da u naizgled jednoličnoj prehrani budu ponuđene sve osnovne prehrambene tvari kao proteini, masti i ugljikohidrati te mineralne soli i vitamini. Ipak ne treba dati preveliko značenje djetetovom izazovnom stavu, da želi jesti samo određenu vrstu hrane. Ako izgleda da premalo jede, morate se početi pitati koja su vaša očekivanja: da niste ipak možda pretjerali s količinom hrane koju stem u stavili na tanjur.
Problem djeteta koje malo jede nije u malnutriciji – ono je istina mršavo, ali dobije sve neophodno. Iako je mršavo, ono raste. Roditeljima ne treba spočitavati djetetovu mršavost, što nekad čine i stručnjaci u najboljoj namjeri.
|
Pravi problem je debljina
Prekomjerna težina predstavlja problem u mnogim razvijenim zemljama. U Italiji npr. 10% djece predškolske dobi ima prekomjernu težinu. Krivica je također u onome “jedem ono što želim”, a to postaje dio obiteljskog pravila, umjesto onog starinskog:”Jede se ono što je na stolu, što je ponuđeno”. Ali zapitajmo, što je danas na stolu, kakva je ponuda. Sve manje kuhanih obroka i ponuda onih gotovih neizbježno pridonosi formiranju djetetovog ukusa u izboru hrane. Prije nego dijete obilježimo kao ono koje hoće jesti samo određenu hranu, posvetimo više pozornosti pripremi hrane kod kuće. Treba izbjegavati tumačenje “ovo što ti želiš jesti, nije zdravo”, najbolji način da ga uvjerite koja hrana je zdrava jest da mu to pokažete primjerom.
Vaše nastojanje nema učinka?
Prava obiteljska terapija ne trebaju biti liječnici ni medicina: malo više sklonosti i volje za kuhanje, lijepo prostrti stol, i kada je to moguće, barem jednom dnevno da obitelj bude na okupu i u miru zajedno jede. Ako nam dijete za stolom postaje obijesno i traži npr. hamburger i pečene krumpiriće umjesto odreska i variva koji su mu ponuđeni, zapitajmo se koliko smo sami pridonijeli formiranju njegovih loših navika u prehrani.
Pitajte dijete što želi jesti
Hrana ima snažnu emocionalnu vrijednost, ona je i izraz ljubavi, ali predložena, nikako nametnuta. No tu je potreban oprez jer to ne znači da treba ispuniti sve njegove zahtjeve, nego zapravo ponuditi širok izbor zdrave i dobro prehrambeno usklađene (izbalansirane) hrane. Ono što dijete jede danas, odgovorno je za ustroj njegovog budućeg metabolizma. Ali što znači dobro izbalansirana i zdrava hrana za dijete koje bi jelo primjerice samo kruh i kolače?
|
Kruh je optimalna namirnica, a ima mnogo oblika i različitog je sastava. Pecivo može biti ugodnog mirisa i okusa, obogaćeno isjeckanim povrćem. Tanki listići ribe pečene u tijestu sa začinima i rajčicom, sjeckana piletina, jaja, djeci se mogu ponuditi u obliku njima omiljene pizze.
Djeca vole sudjelovati u pripremi njima omiljenog jela. U pripremi bakine torte od jabuka može se koristiti jogurt, a maslac zamijeniti ekstra djevičanskim maslinovim uljem, a torta ili drugi oblik može se prirediti od mrkve (postoji niz recepata), uz smeđi šećer od trske, koji poboljšava okus kolača.
Svaka mama nastoji pronaći najbolji način da pripremu hrane prilagodi ukusu svog djeteta i pruži mu mogućnost da ne bude u situaciji:”Jedem samo ono što hoću”. Svakako, treba I vježbe da se postigne određena vještina i razni odresci, naresci, torte i krafne zamijene sezonskim voćem i povrćem. Kuhinja i zamrzivač sa svojim sadržajem znatno olakšavaju pripremu dobre i zdrave hrane u svakoj sezoni. Tehnološke mogućnosti našeg vremena, koje stoje na raspolaganju, znatno pomažu posebice zaposlenoj mami: mikrovalne pećnice, posuđe koje omogućuje kuhanje na pari, posude u kojima hrana ne prijanja za dno. Krumpirići se mogu pripremiti i biti hrskavi bez prženja: nakon što su krumpiri izrezani na štapiće i prokuhani kroz nekoliko minuta, ocijede se i stave u pećnicu, gdje se ispeku na esktra djevičanskom maslinovom ulju (nema mirisa). Brzo postanu zlatne boje, a ne upiju puno masnoće.
U vrtiću jede sve
U društvu znatno bolje jede – to staro pravilo vrijedi i za vrtiće. Zapravo, djeca jedu sve što im je ponuđeno, tako da mame često s nevjericom slušaju izvješća odgajatelja. Hrana je dobro usklađena i primjerena dječjoj dobi. Život u zajednici potiče dijete da oponaša odrasle. Ponašanje koje je suzdržano ima prednost pred maminom kuhinjom. Dijete ima pred sobom ponuđeni obrok i ne očekuje ni pohvalu ni nagradu kako bi ga pojelo. Ono se u potpunosti oslanja na pravila koja postavlja vrtić, odnosno škola, a bez nametljivosti poziva da kuša sve ponuđeno. Upitajmo se činimo li i mi, mame i bake, isto – često naša velika nastojanja urode suprotnim učinkom.
|
Ponašajmo se tako da dijete usvoji određena pravila
Uspostavimo određeni ritual: objed je uskoro gotov, stol je postavljen (ili stolac za hranjenje ako je dijete mlađe od dvije godine), stavlja se podbradnik. Osoba koja će pomagati djetetu za vrijeme objeda ostavit će druge obveze i biti uz njega, usitniti mu hranu (npr. meso), dodati vodu, razgovarati s njim.
Ako dijete odbija hranu, ne treba “izgubiti živce”, nego ostati mirna i pouzdana, čak ako viče i pljuje. Ovaj prvi pokušaj neka traje oko tri minute, potom podignite dijete, neka se bavi nečim drugim i maknite tanjur. Ovaj put “objed” neka potraje četiri minute i četiri minute stanke ako i dalje ne jede. Zadnji pokušaj predviđa pet minuta za stolom i ako dijete nije dotaknulo hranu, obrok treba smatrati završenim. Ne nuditi mu ništa sve do uobičajenog vremena za međuobrok (užinu). Tijekom svih opisanih pokušaja treba (barem naizgled) sačuvati dobro raspoloženje, a bilo kakve scene i zahtjevi djetetu da pojede obrok izazivaju samo neugodu.
Zainteresirajte ga za pripremu hrane
Poneko dijete uopće ne zanima što je postavljeno na stol. Ponekad već i odlazak na tržnicu ili trgovinu pobudi interes u djetetu, a veliko mu zadovoljstvo pruža vlastiti odabir namirnica. Djeca vole sudjelovati u pripremi hrane – omogućite im to, najbolje s namirnicama za koje nije potreban pristup štednjaku.
2 GODINE
S oblicima za kekse mogu se rezati razne vrste sireva, pa čak i “jaje na oko” može dobiti zanimljivi oblik.
3 GODINE
Neka da mašti na volju: nakon što ste pripremili pire od krumpira, mrkve, varivo od tikvica, graška, cvjetače i dr., dopustite mu da se poigra i na protvan za pečenje kolača slaže brežuljke, ceste, sunce i sl. Ako mijesite tijesto, dajte mu komadić da oblikuje što želi i naravno, da mu to mama stavi u pećnicu.
Dijete mora naučiti da je preduvjet za pripremu hrane pravilno pranje ruku. Kruta pravila o ponašanju malog i predškolskog djeteta za stolom srećom su davna prošlost. Dijete najbolje uči kroz igru, ali pravila koja su usvojena treba poštivati.
|
Autor: prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica
Tekst preuzet iz časopisa Bebe, travanj 2010. |
|
|