Hranom protiv dijabetesa (2)

Kod osoba oboljelih od dijabetesa tip 2 gubitak suvišnih kilograma može uvelike pomoći pri normaliziranju osjetljivosti stanica na inzulin, odnosno vraćanja metabolizma glukoze „u normalu“. Budući da su prekomjeran kalorijski unos i posljedična debljina / pretilost glavni krivci za razvoj ovog oblika šećerne bolesti, nije teško zaključiti kako je upravo dijetalni režim prehrane prvi i osnovni korak u borbi protiv bolesti.

Kako bi se dijabetes mogao pravilno početi liječiti te se postaviti optimalne ciljane vrijednosti, najprije je potrebno znati tjelesnu težinu odnosno indeks tjelesne mase (BMI – Body Mass Index). Vrijednost BMI-a se dobiva tako da se podijeli tjelesne težina u kilogramima sa visinom u kvadratnim metrima, odnosno računa se prema slijedećoj formuli:

BMI = TM (kg) / TV (m²)

Idealna tjelesna težina kreće se u BMI okvirima između 18.5-24 za žene te 20-25 za muškarce. BMI iznad 24 (♀) ili 25 (♂) signalizira prekomjernu tjelesnu masu, iznad 30 smatra se pretilošću, a iznad 40 izrazitom pretilošću.

Poželjan dnevni kalorijski unos za ljude normalne tjelesne težine iznosi oko 1500 kcal za žene i oko 1800 kcal za muškarce, a za tjelesnu aktivnost se dodaje još 3, 5 ili 10 kcal po kilogramu tjelesne težine – ovisno o intenzitetu i trajanju aktivnosti. U redukcijskim dijetama taj se preporučeni energetski unos smanjuje za 250-500 kcal (ovisno o stupnju pretilosti), uz preporuku o redovitoj tjelovježbi. Iako često zanemarena, (pojačana) tjelesna aktivnost vrlo je bitna sastavnica svakog programa mršavljenja, odnosno održavanja idealne tjelesne težine. Osim što omogućava / olakšava gubitak suvišnih kilograma, tjelesna aktivnost odnosno pojačan mišićni rad troše više glukoze, što uzrokuje pad razine glukoze u krvi. Tokom tjelesne aktivnosti, pojačava se i djelovanje inzulina čime se olakšava transport glukoze u stanice i njezina potrošnja pri proizvodnji energije. Važno je da osoba odabere vrstu aktivnosti / sport koja joj najviše odgovara, u kojoj najviše uživa i koja je najviše motivira, kako bi se na neki način osigurao kontinuitet tjelovježbe, pozitivan stav i upornost koja vodi do uspjeha.

Oboljeli koji su – osim na dijetalnom režimu prehrane – i na terapiji oralnim hipoglikemicima, trebaju biti oprezni uslijed pojačanih aktivnosti, posebice kod gubitka kilograma jer tjelesna aktivnost, mršavljenje i lijekovi djeluju sinergijski pri rušenju razine glukoze u krvi, što može dovesti i do potencijalno opasnih hipoglikemija (preniske razine šećera u krvi – ispod 3.3 mmol/L).

Uz glavni postulat redukcijskih dijeta – smanjen kalorijski unos – treba svakako naglasiti i važnost broja i rasporeda obroka, te njihovog sastava / kombinacije namirnica odnosno nutrijenata. Osobama kod kojih je neophodna redukcija tjelesne težina preporučaju se tri obroka dnevno, uz dodavanje niskoenergetskih ali zdravih međuobroka.

Ugljikohidrati trebaju sačinjavati 45-65% dnevnog unosa; energetska vrijednost jednog grama ugljikohidrata iznosi otprilike 4 kcal. Proteini trebaju sačinjavati 12-20% dnevnog unosa; energetska vrijednost jednog grama proteina također iznosi oko 4 kcal. Masti trebaju sačinjavati 25-35% dnevnog unosa; energetska vrijednost jednog grama masti iznosi 9 kcal. Nikako ne treba zaboraviti na prehrambena vlakna koja trebaju sačinjavati 14g / 1000 kcal ukupnog dnevnog kalorijskog unosa, te na prijeko potrebne vitamine i minerale.

Da bi se redukcijskom dijetom postigla ciljana tjelesna težina, a pritom u organizam unijeli svi potrebni nutrijenti, potrebno je svakodnevno pažljivo sastavljati dnevni jelovnik te osiguravati njegovu raznolikost, unutar zadanih kalorijskih granica.

Primjeri jelovnika

Slijedi nekoliko primjera jelovnika sastavljenih prema dnevnom energetskom unosu – od 1000 – 1900 kcal.

1000 kcal:

1300 kcal:

1500 kcal:

1700 kcal:

1900 kcal:

Snalaženje u svijetu dijabetičkih jedinica
Kako bi se lakše stekla navika odnosno „osjećaj“ za određenu količinu hrane, preporučljivo je hranu vagati odnosno mjeriti menzurom prilikom pripremanja. Striktno bi se trebalo pridržavati kalorija, odnosno energetskog unosa, ali ne i samih namirnica. Naime – u pripremi ovakvih jelovnika – hrana se svrstava u skupine namirnica, sukladno sadržaju i omjeru hranjivih tvari. U slaganju jelovnika moguće je zamijeniti namirnice unutar iste skupine (npr. krišku kruha sa 60 grama riže, mlijeko sa jogurtom, 30 grama junetine s jednim jajetom itd). Šest, dakle, skupina namirnica svrstanih prema nutritivnim karakteristikama te u količini od jedne dijabetičke jedinice jest:
- kruh i zamjene (kruh, riža, brašno, griz, proizvodi od žitarica, tjestenina, krumpir, grahorice, kukuruz, soja, banane, keksi, čips, peciva)
- voće
- povrće
- mlijeko i zamjene (jogurt, acidofil, kiselo mlijeko)
- meso i zamjene (ribe, rakovi, školjke, sir, jaja)
- masnoće i zamjene (ulje, maslac, margarin, majoneza, orašasti plodovi, sjemenke, avokado, kokosov orah, masline, vrhnje, sušena slanina)

Kako bi se lakše snašli u svijetu dijabetičke prehrane stručnjaci su napisali knjižicu s uputama za slaganje dijabetičkih jelovnika. Knjižica "Upute o prehrani za osobe sa šećernom bolešću", autora Milke Rogić, dr. Ratimira Kovačevića i Bernarde Horvat može se nabaviti na Sveučilišnoj klinici za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovec u Zagrebu.

Stranice preuzete iz knjižice: Milka Rogić, dr. Ratimir Kovačević, Bernarda Horvat: Upute o prehrani za osobe sa šećernom bolešću.Tiskara "Varteks", XII izd., Zagreb 2006.

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.

Vitamini.hr