Datum objave: 23. 11. 2009.

Možda ne pretjerano bombastičnog naziva te s relativno malom zastupljenosti u aktualnoj (javno) zdravstveno-nutricionistikoj domeni, nefrolitijaza (bubrežni kamenci) tema je kojom bi se u svakom slučaju trebalo pozabaviti. Za razliku od mnogih drugih metaboličkih i genetskih poremećaja koja su posljednih godina doživjela strmoglav uspon na ljestvicama popularnosti kako u medijima, tako u farmaceutskom svijetu, u liječnikim i nutricionističkim krugovima nefrolitijaza, čini se, uživa nešto manje pozornosti. S obzirom da je to poremćeaj poznat stotinama godina te jo uvijek zahvaća populacije diljem svijeta, a pritom spada među „najbolnije bolesti“ današnjice, nije naodmet upoznati se bolje s nekim značajkama i dobiti uvid u mogućnosti prevencije.

Mehanizam nastanka bubrežnih kamenaca
Bubrežni kamenci (nefrolitijaza) gotovo su najčešće oboljenje mokraćnog sustava koje većinom zahvaća dobnu skupinu od 20-40 godina u kojoj muškarci prednjače s četiri puta većom učestalošću. Njihova se pojava nerijetko ponavlja unutar obitelji, što u određenoj mjeri govori u prilog i genetskoj predispoziciji.

Filtracijski mehanizam bubrega zadužen je za koncentriranje mokraće, optimalno zadržavanje potrebnih i otklanjanje suvišnih metabolita (minerala, šećera, široke palete kemijskih spojeva…) iz sistemnog krvotoka putem produkcije mokraće. U trenutku kada mokraća postane prezasićena mineralima i spojevima koji potiču stvaranje kamenaca, te tvari se u njoj ne mogu više otapati već se sljepljuju u sitne kristalne strukture koje sve više rastu i sabijaju se u konkretan kamen.

Takav konkretni kamen većina ljudi često nosi čitav život, a da toga nikad ne postane svjesna. Razlog tome je što su veliki kamenci upravo zbog svoje veličine inertni – ne pomiču se unutar mokraćnog sustava pa – za razliku od malih, mobilnih kamenaca - ne uzrokuju niti neugodne simptome, iako „potiho“ dugoročno uništavaju filtracijske jedinice bubrega.

Definitivno najneugodniji simptom nefrolitijaze koji nastaje u trenutku kada se kamenac „pokrene“ je bol – iznenadna, oštra, vrlo intenzivna, koja počinje u lumbalnom predjelu leđa te se širi preko abdomena u zdjelicu i prepone. Rastom kristala naime, nastaju tvorbe (kamenci) nepravilnih, oštrih rubova koje – ako se pokrenu još dok su dovoljno male da prolaze kroz mokraćne putove – sputašjući se oštećuju unutranju stijenku mokrćaovoda i uzrokuju krvarenje i spazam (grčevitu bolnost) koji su uzrok ponekad nesnosnoj boli. Uz bol kao glavni simptom te popratni nemir i nemogućnost pronalaženja bezbolnog položaja tijela, ponekad se javlja i mučnina, povraćanje, često mokrenje i sukrvav urin (u kojem se mogu naći i sičušni kamenčići), a u rijetkim slučajevima može se pojaviti i povišena temperatura i drhtavica.

S obzirom da su kamenci često asimptomatski (ne uzrokuju nikakve tegobe), u velikog broja ljudi otkrivaju se sasvim slučajno - najčešće rutinskim pretragama poput sistematskog pregleda, ili pak unutar dijagnostičkih postupaka usmjerenih na potpuno drugu problematiku.
Postupci kojima se otkrivaju su:
- rentgensko snimanje (na rentgenskoj snimci vidljivi su samo anorganski - kalcijski kamenci te jako veliki cistinski)
- ultrazvučni pregled (daje vrijedne informacije o točnoj veličini i položaju kamenca)
- intravenska urografija (kontrastna pretraga kojom se iz krvi u mokraću bubrezima filtrira kontrastno sredstvo te točno „ocrtava“ postojeće kamence)
- laboratorijska analiza mokraće (pH vrijednost – kiselost, količina izlučenog kalcija, kemijski sastav / primjese u urinu).

Najbolja prehrana za određene vrste bubrežnih kamenaca
Postoji nekoliko različtih vrsta bubrežnih kamenaca (nefrolita) koje se međusobno razlikuju po svom kemijskom sastavu odnosno porijeklu:
- kalcijski (anorganski) : oksalatni, fosfatni, karbonatni
- urički
- cistinski
- struvitni / infekcijski

Kalcijski su kamenci daleko najčešći – na njih otpada gotovo 80% svih kamenaca, a nastaju uslijed narušenog metabolizma, apsorpcije i reapsorpcije kalcija i ostalih supstrata koji se na njega vežu i formiraju kamence. Najčešća su podvrsta oksalatni kamenci (kristali kalcijevog oksalata) koji – suprotno očekivanom – nastaju kod smanjene količine raspoloživog kalcija.

Kalcij se, naime, u crijevima veže za oksalate i time onemogućava njihovu pretjeranu apsorpciju pa se kod pojave te vrste kamenaca preporučuje dodatni dnevni unos kalcijado 1200 mg, uz obrok. Namirnice koje treba izbjegavati (bogate oksalatima) su rabarbara, čokolada (pogotovo s visokim postotkom kakaa), jagode, cikla, repa, špinat, orašasti plodovi, šparoge, bobičasto voće, brokula, raštika, smokve, grožđe, naranče, ananas, blitva, luk, radči, ribiz, peršin, jabuke, mekinje, kikiriki,čaj, kofeinski napitci, pivo, mlijeko, sladoled i mliječni proizvodi.

Preporučljivo je prehrani dodati i magnezij koji pomaže pri razgradnji oksalata. Količina oksalata može se reducirati i načinom pripreme hrane – kuhanjem se topivi oksalati reduciraju čak do 85% u usporedbi s pirjanjem koje ih smanjuje za maksimalno 50%.

Ukoliko su pak kalcijski kamenci fosfatni ili karbonatni, treba izbjegavati namirnice s visokim sadržajem kalcija – mlijeko i mliječne proizvode, jaja, celer, banane, šparoge i lisnato zeleno povrće, pritom uzevši u obzir da se kalcij iz mlijeka i mlijčenih proizvoda u crijevima apsorbira u puno veim količinama nego iz biljnih namirnica. Prednost treba dati namirnicama s višim sadržajem magnezija (žitarice, leguminoze).

Apsorpciju kalcija u probavnom sustavu smanjuju (ubrzavajući peristaltiku tj. prolaz hrane kroz crijeva te vežući dio kalcija na sebe) i prehrambena vlakna kojima obiluju raž, ječam, riža i žitarice općenito.

Pokazalo se i kako smanjen unos soli, odnosno natrija smanjuje izlučivanje kalcija bubrezima pa se u slučaju kalcijskih kamenaca preporuča ograničiti dnevni unos natrija na maksimalno 3500 mg.

Drugi po učestalosti (oko 8%), urički kamenci, nastaju taloženjem mononatrij urata, uslijed poremećenog metabolizma mokraćne kiseline. Česta su dakle pojava kod gihta, u sklopu uričkog artritisa te kod pojedinaca koji primaju neke oblike kemoterapije. S obzirom da pojačano zakiseljena mokraća pogoduje stvaranju určikih kamenaca, potrebno je alkalizirati urin pažljivim odabirom hrane te dodatkom sode bikarbone. Namirnice koje se savjetuje izbjegavati su one bogate bjelančevinama i purinima, kao što su iznutrice, suhomesnati proizvodi, riba, dimljeno meso, mahunarke, gljive i orašasti plodovi. Savjetuje se i što manji unos soli i alkoholnih pića.

Cistinski kamenci, s učestalošću oko 2%, nastaju kod nasljedne bolesti – cistinurije, kod koje je poremećen metabolizam odnosno pojačano izlučivanje (do 30 puta) aminokiselina cistina, arginina, lizina i histidina. Kod pojedinaca sa cistinurijom pojava kamenaca vrlo je česta – u gotovo 50% oboljelih, a u 75% slučajeva kamenci se stvaraju u oba bubrega. Preporučuje se pojačani unos tekućine i alkalizacija urina, odnosno odražavanje pH mokraće iznad 7.0 . U prehrani treba izbjegavati namirnice bogate cistinom i metioninom poput mlijeka, mesa, sirutke, ribe i jaja.

Struvitni, odnosno infekcijski kamenci javljaju se uslijed učestalih bakterijskih infekcija mokraćnog sustava uzročnicima iz rodova Proteus, Providentia, Klebsiella i Serratia. Najvećih su dimenzija i najčešće su asimptomatski (ne uzrokuju nikakve tegobe). U prevenciji njihovog nastanka najvažnija je obilna hidracija i odravanje mokraće sterilnom.

Prevencija je najbolji put ka zdravlju
S obzirom na tendenciju ponovnog pojavljivanja kamenaca te na obiteljsku odnosno metabočliku predispoziciju, u borbi protiv nefrolitijaze izrazito je važna prevencija. Najbitnija preventivna mjera je obilna hidracija, odnosno uzimanje više od 2.5 litre tekućine dnevno. Velika količina tekućine razrjeđuje mokraću smanjujući koncentraciju rizičnih spojeva, pa tako redoviti unos više od 2.5 litre dnevno smanjuje rizik od nastanka kamenaca za gotovo 40%.

Najmanje 50% unesene tekućine trebala bi biti voda, a na pijenje ne bi trebalo zaboraviti niti tijekom noći. Neke studije pokazale su kako pijenje vina – ukoliko se uz njega unosi i dovoljno vode, smanjuje rizik od nastanka kamenaca za 50%.

Savjetuje se ograničiti i dnevni unos bjelančevina, pogotovo životinjskog porijekla, na manje od 1,0 g/ kg tjelesne mase dnevno. Studije su pokazale kako pojedinci koji unose 80 i više grama životinjskih bjelančevine dnevno imaju rizik za nastanak kamenaca čak 33% viši od pojedinaca koji taj unos ograniče na manje od 50 grama.

Vegetarijanska prehrana, putem reduciranja postotka unešenih (životinjskih) bjelančevina, smanjuje i izlučivanje kalcija, oksalata i urične kiseline te osigurava veći unos kalija i magnezija. Vegetarijanska prehrana također putem cjelovitih žitarica osigurava organizmu vee količine fitinske kiseline koja za čak 40% smanjuje formiranje kamenaca kod pojedinaca koji je dnevno unose u dozi većoj od 900 mg.

Osim (pogršene) prehrane, postoji niz čimbenika koji pogoduju u razvoju bubrežnih kamenaca kao to su recidivi infekcija mokraćnog sustava, dugotrajno mirovanje, klimatski uvjeti koji uzrokuju dehidraciju, poremećaj inervacije mokraćnog sustava, narušeni anatomski odnosi odvodnih puteva, hormonalna neravnoteai uzimanje određenih lijekova (neki diuretici, antacidi na bazi kalcija.). Kod ponavljanja nefrolitijaze treba dakle obratiti pozornost na moguće bolesti endokrinog sustava, urički artritis (giht), (upalne) bolesti crijeva i bolesti bubrega.

S obzirom da nefrolitijaza sa sobom može donijeti i niz komplikacija, važno je pravovremeno postavljanje dijagnoze i provođenje terapijskog postupaka. Najčešće su komplikacije začepljenje mokraćovoda, ožiljci bubrega, smanjenje i gubitak funkcije zahvaćenog bubrega, a u najozbiljnijim slučajevima ako i akutno zatajenje.

Najčešći terapijski postupci koji se provode u nefrolitijazi su davanje diuretika hidroklortiazida, provođenje antibiotske terapije (kod struvitnih kamenaca), davanje Alopurinola (kod uričkih kamenaca), primjena analgetika i spazmolitika (uslijed nefrokolika – bolova uzrokovanih spuštanjem kamenca), uklanjanje paratireoidnih žlijezda (u liječenju hiperparatireoidizma; ponekad je dovoljno uklanjanje i samo jedne od četiri žlijezde u sprečavanju nastanka kalcijskih kamenaca) te litotripsija. Litotripsija odnosno „razbijanje kamenaca“ metoda je koja primjenjuje elektrohidraulike valove stvorene izvan tijela, a koji prodiru kroz kožu i organe te dolaze do kamenaca. Udarajući u njih, usitnjavaju ih do pijeska koji pacijenti kasnije izmokre. Ta je metoda uspješna u oko 80 % slučajeva, iako kod malog broja pacijenata moe doži do poremećaja srčanog ritma i pojave hipertenzije (povišenog krvnog tlaka).

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.

Vitamini.hr

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: Bolesti bubrega,

Komentari