Organska hrana pod povećalom

Prije tek nekoliko godina, organska se hrana mogla pronaći samo u specijaliziranim trgovinama. Danas je situacija znatno drugačija pa gotovo ne postoji supermarket s čijih polica organsko voće i povrće, meso, mlijeko, jaja ili čak vino ne poziva potrošače na kupnju.

Organska hrana je ona koja u toku svojeg uzgoja, proizvodnje, tvorničke obrade i skladištenja nije podvrgnuta tretiranju sintetskim pesticidima i herbicidima kao ni drugim umjetnim kemijskim sredstvima. Organska hrana ne sadrži genetski modificirane sirovine, a cilj joj je održivi sustav poljoprivrede. U stočarstvu i peradarstvu se također poštuju principi prirodnog uzgoja bez upotrebe kemikalija, antibiotika, hormona, a životinjama je omogućeno slobodno kretanje u prirodnom ambijentu. Proizvodnja organske hrane naglasak stavlja na zaštitu i očuvanje okoliša i tla.

Organskoj hrani ne nedostaje snažne promocije, no brojni su kupci koji nevoljko izdvajaju veći iznos (organska je hrana u pravilu skuplja) za primjerice vizualno inferiorno voće i povrće. Unatoč tome, tržište organske hrane proteklih godina bilježi velik porast prvenstveno zbog povećanja svjesnosti potrošača prema zdravlju i zaštiti okoliša.

U današnje doba kada i znanstvena zajednica priznaje važnost hrane u očuvanju zdravlja, neizbježno se nameće pitanje da li organski proizvedena hrana ima veću zdravstvenu vrijednost od konvencionalno proizvedene hrane?

Riječ znanosti
Brojne su studije koje su se bavile pitanjem usporedbe nutritivne vrijednosti organske i konvencionalne hrane, no stručnjaci su daleko od konsenzusa. Neke studije pokazuju da organski proizvedena hrana nema veću hranjivu vrijednost od konvencionalne, dok druge veličaju organsku hranu kao superiornu, osobito po znatno većem sadržaju antioksidansa.

Zagovornici organske hrane značajnim smatraju rad objavljen u časopisu Alternative Therapies 1998. godine, a koji donosi pregled 34 studija koje su uspoređivale nutritivni sastav organske i konvencionalne hrane. Analiza je, naime, ukazala na veću kvalitetu bjelančevina, veći sadržaj vitamina C i većine minerala u organski proizvedenoj hrani. Na sličnom su tragu i studije novijeg datuma. Tako je talijanska studija iz 2002. godine objavljena u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry utvrdila značajno veći sadržaj blagotvornih polifenola i vitamina C u organski uzgojenim breskvama i kruškama, a do sličnih je rezultata došla i danska studija na organskim kupinama, jagodama i krumpiru objavljena u istom časopisu godinu dana kasnije.

Pregled 41 studije koje su uspoređivale nutritivnu vrijednost organski i konvencionalno uzgojenog voća, povrća i žitarica iznjedrio je i konkretne brojke. Pokazalo se naime da organska hrana osigurava 27 % više vitamina C, 22.1 % više željeza, 29,3 % više magnezija te 13.6 % više fosfora nego konvencionalne inačice. Pregled je također otkrio da preporučenih 5 serviranja organskog povrća i voća zadovoljava dnevne potrebe muškaraca i žena na vitaminu C što konvencionalnoj hrani nije pošlo za rukom. Dodatno, organska je hrana sadržavala 15 % manje štetnih nitrata koji su, inače, sastavni dio umjetnih gnojiva.

S druge strane, ne nedostaje ni dokaza da nutritivno nema bitnih razlika između organske i konvencionalne hrane. Vjerojatno najveći udar na zagovornike organske hrane je službeni

stav cjenjenih institucija poput primjerice Food Standards Agency (FSA) ili USDA koji ne smatraju organski uzgojenu hranu nutritivno vrijednijom od konvencionalne.

Puno prašine u javnosti podigla je i nedavno provedena analiza 162 istraživanja objavljena u časopisu American Journal of Clinical Nutrition koja je utvrdila da konzumiranje organski uzgojene hrane ne nudi zdravstvenu prednost u odnosu na konzumaciju konvencionalno uzgojene hrane. Autori studije ističu da u organskoj hrani nema ništa više vitamina C, kalcija ili željeza. Ipak, ono čime se rad nije bavio je utjecaj kemijskih agensa korištenih u proizvodnji konvencionalne hrane na zdravlje ljudi. A upravo nekontrolirana upotreba pesticida, herbicida i ostalih poljoprivrednih kemiklaija predstavlja najveću prijetnju.

Organska vs. konvencionalna hrana – pitanje zdravstvene sigurnosti

Nepobitna je činjenica da konvencionalno uzgojena hrane sadrži više sintetskih pesticida, herbicida, fungicida i ostalih kemikalija. Iako je opći stav da se ti agensi koriste u nedovoljnim količinama da bi mogle naškoditi zdravlju, ipak postoje indicije o štetnom djelovanju. Nerijetko se agrikulturne kemikalije dovode u vezu s nekim oblicima karcinoma, smanjenim fertilitetom u muškaraca ili raznim vrstama alergijskih reakcija. Zabrinutost je osobito aktualna kada su u pitanju dojenčad i djeca te trudnice i dojilje. Dojenčad i mala djeca, naime jedu manje raznoliku hranu od odraslih, a ujedno zbog manjeg tijela unose više hrane, pa i toksina po kilogramu tjelesne mase. Posljedica je veće nakupljanje štetnih tvari u organizmu i to nerijetko u količinama koje nadmašuju sigurnosne količine. Vjeruje se da je konzumacija konvencionalne hrane, i u njima sadržanih pesticida, uzrok sve većeg broja alergijskih reakcija u djece.

Stoga, iako se o organskoj hrani ne može govoriti u superiornom kontestu kada je u pitanju nutritivni sastav, ona je najbolji način da se umanji izloženost organizma ne samo sintetskim pesticidima, herbicidima i ostalim kemikalijama, nego i teškim metalima i otapalima koji u konvencionalnom procesu proizvodnje nalaze svoj put do konačnog proizvoda, a pogoduju nastanku raznih oboljenja. Tako primjerice teški metali poput kadmija, olova ili žive oštećuju živčani sustav, doprinoseći razvoju bolesti poput multiple skleroze dok otapala poput benzena ili toluena uništavaju bijele krvne stanice što dovodi do slabljenja imunološkog sustava.

Konačna presuda
Znanost nije uspjela dati jednoznačno presudu u korist organske hrane. Naznake postoje da je izbor organske hrane put prema zdravlju i većoj vitalnosti, ali još smo daleko od konsenzusa po tom pitanju. No, neosporiva je činjenica da je organski uzgoj u skladu s prirodom i doprinosi očuvanju i oporavku okoliša. Stoga je krajnji odabir ipak na potrošačima, iako postoje populacije poput preosjetljive djece ili trudnica kojima je organski uzgojena hrana ponekad jedini izbor.

Savjet za kraj
Velika zapreka u kupovini organske hrane je njena cijena, koja u Hrvatskoj znatno odskače od konvencionalno uzgojene hrane. Ukoliko je vaša želja kupovati organsko, ali vam je budžet ograničen, možete se rukovoditi popisom Environmental Workin Group (Radna grupa za okoliš) pod imenom „dvanaestorica onečišćenih“ Popis, naime, donosi voće i povrće koje dokazano sadržava najveću razinu rezidualnih pesticida, a to su:

1. jabuke
2. celer
3. trešnje
4. grožđe
5. zelena salata
6. krumpir
7. paprika
8. špinat
9. breskve
10. kruške
11. jagode
12. nektarine

Kupovina navedenog voća i povrća iz organskog uzgoja je logičan početak u smanjenju izloženosti štetnim poljoprivrednim kemikalijama.

S druge strane, u svom je izvještaju skupina Environmental Working Group navela i 12 vrsta voća i povrća za koje je najmanja vjerojatnost da sadrže ostatke pesticida. Na popisu su se našli:

1. luk
2. avokado
3. slatki kukuruz
4. šparoge
5. grašak
6. kupus
7. brokula
8. ananas
9. mango
10. kivi
11. banane
12. papaja

Stoga, ukoliko si ne možete priuštiti organski uzgojene namirnice, ovo su vrste iz konvencionalnog uzgoja koje možete kupovati s najmanje bojazni.

Dipl. ing Sandra Krstev Barać, nutricionist

Tekst objavljen u časopisu Doktor u kući, studeni 2009.