Opće je prihvaćena činjenica da bijeli šećer nije zdrav i da je njegov unos potrebno maksimalno ograničiti. Kao spas za okusne pupoljke željne slatkoga potrošačima se nudi smeđi šećer koji je u markentiškoj teoriji zdravija inačica omraženog bijelog šećera. No, ideja o superiornosti smeđeg u odnosu na bijeli šećer nedavno je neslavno završila kada je analiza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazala da je cjenovno znatno skuplji smeđi šećer koji je široko dostupan u našim trgovinama zapravo granulirani šećer s dodanom melasom za boju. Samim time, energetska vrijednost dvaju šećera je podjednaka, a razlika u mineralnom sadržaju na koji se poziva industrija, beznačajna.
Slično, teorija da je crni kruh zdraviji od bijelog je vrlo često tek prehrambeni mit zahvaljući pekarima koji potaknuti ekonomskim razlozima bijelom brašnu dodaju boje i tako iskorištavaju instinkte potrošača da tamnija boja pekarskih proizvoda jamči mnoštvo poželjnih nutrijenata. U stvarnosti, proizvodi od integralnog brašna jesu zdraviji od onih pripremljenih od rafiniranog brašna te ih krasi tamnija boja. Integralni pekarski proizvodi tamnu boju duguju visokom udjelu ovojnice i klice žita, a prepoznatljivi su po tome što su tvrđi od onih dobivenih od rafiniranog brašna te imaju karakterističan okus po cjelovitim žitaricama. Stoga, ne dajte se zavarati ako vam pekar ponudi mekanu, prozračnu štrucu pod „100 % integralni kruh“ – zacijelo se radi o obojenoj mješavini.
Prehrambenih mitova ima znatno više nego što prosječni potrošač vjerojatno smatra, a valja izdvojiti neke najčešće zablude vezanu uz hranu i pravilu prehranu.
Kruh, tjestenina i krumpiri debljaju
Namirnice bogate ugljikohidratima poput kruha, tjestenine i krumpira su često demonizirane zbog uvriježenog mišljenja da takve namirnice „debljaju“. No, u stvarnosti navedene namirnice same po sebi nemaju izrazito veliku kalorijsku vrijednost; tek u velikim količinama ili kada se prelijevaju masnim umacima mogu predstavljati prijetnju liniji.
Ugljikohidrati predstavljaju najznačajniji izvor energije u ljudskoj prehrani, a ograničavanje unosa namirnica bogatih njima zdravstveni je napad na organizam. U pravilno izbalansiranoj prehrani, pa tako i onoj kreiranoj za skidanje suvišnih kilograma, 55-60 % ukupnog energetskog unosa trebaju osiguravati ugljikohidrati, do 15 % proteini i maksimalno 30% masti.
Špinat je izvrstan izvor željeza
Oni koji se još sjećaju Popaja koji je svoje mišiće jačao špinatom uvjereni su da ga je upravo željezo sadržano u špinatu činilo snažnim. Istina, špinat sadrži značajne količine željeza, no sadrži i oksalate, tvari koje otežavaju apsorpciju željeza u tijelu. Drugim riječima, iako ovo povrće sadrži značajne količine željeza, naše ga tijelo ne može iskoristiti u najboljoj mjeri.
Ipak, špinat je nutritivno vrlo vrijedna namirnica koja zaslužuje važno mjesto u našoj prehrani, unatoč tome što se osnova na kojoj je stekao popularnost pokazala neistinitom.
Kuhanje uništava sve nutrijente u povrću
Istina je da su neki vitamini poput vitamina C i A izuzetno osjetljivi na povišenu temperaturu, no kulinarska priprema povrća ne utječe negativno na sadržaj svih vitamina. Primjerice, vitamin B3, biotin i vitamin B5 su prilično stabilni na visokim temperaturama, a zanimljivo je da se kuhanjem čak i povećava sadržaj nekih tvari – vrijedni antioksidansi poput beta-karotena (mrkva) i likopena (rajčica) se znatno bolje iskorištavaju ukoliko se unose putem termički obrađenih namirnica. Stoga je poželjno da u svakodnevnoj prehrani bude zastupljeno i svježe i kuhano povrće.
Kasnovečernji obroci predstavljaju prijetnju vitkoj liniji
Vjerovanje da kasni obroci dovode do gomilanja kilograma vrlo je duboko ukorijenjeno. No, istraživanje na rhesus majmunima, koji se inače smatraju odličnim modelom za proučavanje debljine na primatima (čovjeka i majmuna) pokazalo je da večernji obroci ne potiču debljanje ništa više od obroka tijekom dana.
Važna je ukupna količina i vrsta hrane koja se jede, ne vrijeme kada se jede. Stoga, planiranje večernjih obroka treba temeljiti u skladu s cjelodnevnom prehranom.
Crveno meso je nezdravo
Budući da su neke studije povezale prekomjeran unos crvenog mesa s povećanim rizikom od bolesti srca i karcinoma debelog crijeva, ove se namirnice veći dugi niz godina nalaze na vrhu „crne liste“ nepoželjnih namirnica. Istina je da crveno meso sadrži izvjesne količine kolesterola i zasićenih masti te da prekomjerne količine imaju nepovoljan učinak na zdravlje, no istodobno crveno meso sadrži i vrijedne nutrijente poput bjelančevina, željeza i cinka. Stoga je umjereno uživanje u crvenom mesu kao dijelu uravnotežene i raznolike prehrane povoljno za zdravlje.
Maslac je zdraviji od margarina
Borba između maslaca i margarina traje već nekoliko desetljeća. Margarin se dobiva od biljnih ulja i stoga je bogat nezasićenim masnim kiselinama i siromašan potencijalno štetnim zasićenim masnim kiselinama, a ujedno ne sadrži kolesterol i obogaćen je vitaminima topljivim u masti. Ipak, prije petnaestak godina prepoznato je da trans masne kiseline koje nastaju tijekom hidrogeniranja biljnih ulja, odnosno tijekom proizvodnje margarina imaju izrazito štetno djelovanje na krvne žile. Te su spoznaje potakle brojne proizvođače margarina da pronađu način kako ukloniti trans masne kiseline iz margarina. Tehnološke inovacije koje uvode brojni proizvođači (uključujući i našeg domaćeg vodećeg proizvođača margarina) dovele su do uklanjanja trans masnih kiselina iz margarina i posljedično smanjenog unosa štetnih trans masti na razini populacije. Nasupot margarinu, maslac je izrazito bogat zasićenim masnim kiselinama i kolesterolom čiji je unos također potrebno ograničiti u prehrani, međutim, ujedno je bogat korisnim masnoćama poput konjugirane linolenske kiseline te vitaminima topljivim u masti. Stoga je zaključak da ni margarin ni maslac nisu zabranjeni ili nezdravi u umjerenim količinama.
Sandra Krstev Barać
Darija Vranešić Bender
Tekst je objavljen u Poslovnom dnevniku, 03.07.2009.
