Svestrana Stevia

Pasta za zube s antihipertenzivnim učinkom.... Vodica za usta protiv gripe.... Zaslađivač koji pomaže u cijeljenju rana.... Zvuči poput znanstvene fantastike, zar ne?
Iako zvuči pomalo bizarno, činjenica je da se radi o jedinstvenoj biljci, multifunkcionalnom paragvajskom grmiću zdravlja i užitaka.

Imenom i prezimenom Stevia Rebaudiana biljka je iz porodice krizantema, porijeklom iz sjeveroistočnog Paragvaja i dijelova Brazila, a njezine pozitivne karakteristike bile su već davno prepoznate među Guarani Indijancima, koji su je primjenjivali u liječenju rana, šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka.

Svoju renesansu Stevia doživljava početkom 20. stoljeća kada su je 1931.god, nakon tisućljetne, ustaljene primjene u Južnoj Americi, dva francuska kemičara odlučila «formalizirati» izoliravši iz nje dva glikozida: steviozid i rebaudiozid. U nekim dijelovima svijeta ubrzo su prepoznate prednosti stevie pa tako 1970. godine u Japanu započinje njezin masovni uzgoj, a danas ona zauzima preko 50% ukupnog tržišta zaslađivača. Prehrambena stevia dostupna je u originalnom obliku (kao grmić), u obliku sušenog lišća, bijelog i zelenog praška te tekućine (kao ekstrakt).

Spomenuti glikozidi, zaslužni za sladak okus stevie, posjeduju konkurentna svojstva od kojih su najvažnija termostabilnost (raspadaju se tek na temperaturi od 212°C) te činjenica da se ne razgrađuju u ljudskom organizmu.
Termostabilnost čini steviu zaslađivačem izbora kod pečenja, odnosno raznosvrsnih kulinarskih eksperimenata u kojima je poželjno očuvati originalan sladak okus. No, ne samo da se pri visokim temperaturama ne raspadaju, već se, naprotiv, slatki glikozidi pojačano oslobađaju iz listova - tim brže što su izloženi toplijim uvjetima.
Energetska neiskoristivost je pak pozicionira u sam vrh dijetetskih proizvoda u službi zaslađivača; njezin ekstremno nizak glikemijski indeks, nerazgradivost, neiskoristivost u probavnom sustavu, a pritom izvanredan okus čine je Mekom sladokusaca.

Blagotvorna svojstva stevie
Ne čudi podatak da se u nekim južnoameričkim državama, osim kao zaslađivač, stevia koristi i u medicinske svrhe kao regulator glikemije, odnosno razine šećera u krvi. Zbog svojih kemijskih svojstava i niskog glikemijskog indeksa, stevia je stekla titulu «bezkaloričnog šećera»: iako okusom slađa od šećera 30 – 300 puta (ovisno o obliku – svježi listovi ili ekstrakt), ona zaslađuje bez da je organizam iskorištava kao ostale šećere. Time osigurava konstantnu razinu glukoze u krvi, izbjegava njezine oscilacije (koje su normalni pratioc uživanja običnog šećera) te dovodi organizam u stanje energetske ravnoteže. Upravo je to učinak koji se želi postići u oboljelih od šećerne bolesti – dijabetesa tip 2. Kada se pridoda činjenica da stevia potiče lučenje inzulina iz gušterače, postaje jasna njezina terapeutska primjena.

S obzirom da u potpunosti zadovoljava želju za slatkim, a da je pritom organizam ne «skladišti» kao ostale ugljikohidratne izvore, stevia predstavlja idealan sastojak svake dijete te se sve više koristi u liječenju pretilosti. Istraživanja su pokazala kako glikozidi stevie utječu na osovinu hipotalamus – želudac, blokirajući tako osjećaj gladi već u samom startu – u središnjem živčanom sustavu. Taj se učinak može postići uzimanjem svega 15 kapi ekstrakta otprilike 20 minuta prije jela.

Blagotvorni učinak stevie nastavlja se i u probavnom sustavu – uočeno je da smanjuje mučninu, smiruje žgaravicu, potiče probavu i ubrzava oporavak nakon bolesti probavnog sustava. Jedna od studija iz 2001. godine pripisala je steviji čak antivirusni učinak na rotaviruse – najčešće uzročnike proljeva u djece koji dehidracijom mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Osim antivirusnog, stevia ima i baktericidni učinak koji je za sada istražen najviše na kariogenim bakterijama. Pokazalo se kako dodavanjem stevie u zubne paste i vodice za usta, te njihovom redovitom uporabom (dva puta dnevno, kroz 6 tjedana), značajno opada stvaranje zubnog plaka, gomilanje bakterija i nastanak zubnog karijesa.

Od 2000. godine stevia se primjenjuje i kao pomoćno sredstvo u regulaciji krvnog tlaka. Naime, studija objavljena u časopisu British Journal of Pharmacology utvrdila je njen antihipertenzivni učinak koji se tumači vazodilatacijom (širenjem krvnih žila). Kod ispitanika kojima je tijekom tri mjeseca, tri puta dnevno davana stevia, došlo je do sniženja i sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Smatra se da je funkcionalna doza 20 grama stevie, odnosno 500 mg steviozida dnevno.

Slijedeći organ na koji stevia ima povoljan učinak je koža. Osim što ubrzava zacjeljivanje rana i ublažava ožiljke, ima i svojstva «eliksira mladosti» kože; ukoliko se koristi kao maska za lice, ona ovlažuje i hrani kožu, zateže je, zaglađuje bore, smanjuje iritacije, ublažava akne, a ima i povoljan učinak na dermatitise i ekcem.

U posljednje vrijeme kalkulira se i s primjenom stevie u prevenciji osteoporoze. Nekoliko studija provedeno na životinjama je, naime, pokazalo njezin značajan utjecaj na povišenje serumskog kalcija te gustoće kostiju.

Lišće stevije je osim steviozidima bogato i mnogim mikronutrijentima poput željeza, kalcija, natrija, kalija, magnezija, fosfora, cinka, flavonoida rutina te vitamina A i C.
S obzirom na dobro poznat antioksidativni učinak nekih od navedenih sastojaka, a kao završni dokaz epiteta «superbiljke», svakako treba napomenuti i antikarcinogeni učinak stevie, dokazan jednom od studija iz 2002. godine.

S obzirom da svaka medalja ima dvije strane, tako se i steviji pripisuju – iako ekstremno rijetke – određene nuspojave, naročito pri konzumaciji u velikim količinama : mučnina, vrtoglavica, glavobolja, povraćanje i mišićna slabost.

Tijekom dugog niza godina učinjene su i mnoge studije kojima su se pokušali pronaći negativni učinci stevie, no do sada provedenim istraživanjima nije potvrđeno niti toksično, niti teratogeno (opasno po plod), niti karcinogeno djelovanje.

Zabranjena biljka?
No, usprkos mnogobrojnim dokazanim povoljnim učincima, danas je stevia «legalizirana» u svega nekoliko zemalja svijeta. Njezina dugogodišnja borba s divovskim protivnicima, proizvođačima umjetnih sladila, neprekidno traje te rezultira činjenicom da je do danas u većini zemalja ugledala svjetlo dana samo kao dijetetski pripravak, a ne kao registrirani zaslađivač.

S obzirom na svoje konkurentne prednosti pred umjetnim sladilima, pa čak i samim šećerom, te na svoju medicinsku primjenu, izgledno je da će kroz skorije vrijeme ova biljka zauzeti važno mjesto na svjetskom tržištu te kroz nova istraživanja ponijeti još pokoju titulu «superbiljke».

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med

Vitamini.hr