Oko je organ vida

Kako bi bilo maksimalno zaštićeno od štetnih vanjskih utjecaja (UV zraka, prašine i prljavštine itd.) i potencijalnog oštećenja, oko je smješteno u tzv. orbitu – lubanjsku koštanu «zdjelicu» koja štiti sve njegove strukture. Sa stražnje strane oko je «uloženo» u masni jastučić koji oblaže stražnje očne strukture (stražnji dio očne jabučice, očni živac, krvne žile, izlazište očnih mišića) te amortizira eventualne udarce. S prednje strane «stražare» očni kapci koji se pri naglom približavanju predmeta oku refleksno zatvaraju, čije trepavice odstranjuju suvišnu prašinu, i nad kojima se nalaze obrve koje sprečavaju spuštanje tekućine s čela.

Osnovne anatomske strukture oka omogućavaju oku njegovu jedinstvenu funkciju:

• Krenuvši od površine oka, najprije se susrećemo s konjuktivom. To je sluznica koja prekriva djelomično unutarnju stranu kapaka, a djelomično se proteže na bjeloočnicu te prekriva većinu njezine površine (doseže do rožnice).
• Rožnica (cornea) je prozirna struktura debljine 0,5 mm. Ima funkciju glavnog refraktornog očnog optičkog sustava. jer svojom zakrivljenošću djeluje kao jaka konvergentna leća.
• Bjeloočnica (sclera) prekriva oko 85% površine oka. Bijelo-plavkaste je boje, i sastoji se od žilavih vlakanaca, te služi za zaštitu unutrašnjosti oka.
• Šarenica (iris) se sastoji od mišića (sfinktera i dilatatora) i djeluje kao dijafragma regulirajući količinu svjetla koje kroz zjenicu ulazi u oko . Nalazi se između rožnice i leće, a u središtu ima otvor koji nazivamo zjenica. Šarenica je zaslužna za karakterističnu boju očiju. Što je šarenica bogatija pigmentom to su oči tamnije (smeđe). Kod manje količine pigmenta oči su svjetlije (zelene do plave) a kod potunog nedostatka (kod albina) oči su potpuno plave (ponekad blago ružičaste zbog prosijavanja krvnih žila).
• Zjenica (pupil) je središnji otvor na šarenici koji regulira količinu svjetla koje ulazi u oko. Zjenični otvor povezuje prednju i stražnju očnu sobicu, a kroz njega protiče očna vodica.
• Leća (lens cristallina) upotpunjuje dioptrijski aparat i ima najveću ulogu kod akomodacije. Vrlo je složen organ promjera 9 mm a debljine 4 mm. Sastoji se od oko 22 000 vrlo tankih slojeva sa različitim indeksom loma. Pomoću posebnih mišića mogu se mijenjati polumjeri zakrivljenosti prednje i stražnje plohe leće, a i pomaknuti slojevi različitog indeksa loma, čime se mijenja i jakost leće. Debljina leće mijenja se s godinama te starenjem postaje deblja i manje elastična.
• Staklovina (vitreum) je želatinozna masa koja ispunjava veći dio unutrašnjosti očne jabučice. S vremenom i starenjem gubi svoj želatinozni oblik i prelazi u tekući oblik uz stvaranje membrana koje ako se nađu u vidnoj osi (pravcu padanja sklike na mrežnicu) stvaraju osjećaj "mušica, paučine i slično".
• Žilnica (chorioidea) je dio očne ovojnice između bjeloočnice i mrežnice. Sadrži brojne krvne žile i živce, a glavna joj je funkcija prehrana oka.
• Mrežnica (retina) je prostor na kojem se stvara slika - sadrži brojne živce i krvne žile. Sastoji se od osam ovojnica, a posljednje dvije sadrže fotoreceptorske stanice – 7 milijuna čunjića i 130 milijuna štapića. Štapići omogućuju crno-bijeli / noćni vid, dok su čunjići zaduženi za raspoznavanje boja, odnosno vid danju.
• Makula ili žuta pjega je mala udubina na mrežnici sa najvećom koncentracijom čunjića. Centralni dio makule (fovea) uopće nema štapića i to je područje koje danju daje najjasniju sliku sa najviše detalja.
• Vidni živac (nervus opticus) putem električnih impulsa u zatiljni dio mozga prenosi vidne informacije nastale u oku. Mjesto gdje izlazi optički živac potpuno je neosjetljivo na svjetlost jer tu nema niti štapića niti čunjića.

Snop ulaznog svjetla se lomi u rožnici oka, a prilagodbom leće se dodatno korigira tako da fokus pada na mrežnicu oka. U mrežnici oka se nalaze posebni fotoosjetljivi receptori (štapići i čunjići) koji svjetlosni podražaj pretvaraju u električne impulse i šalju ih u mozak Raspored čunjića i štapića unutar mrežnice nije ravnomjeran. U fovei je najveća koncentracija čunjića - gotovo da je svaki vezan na vlastiti živac. Taj dio oka je specijaliziran za produkciju oštre slike pri danjem svijetlu. Zbog toga oko stalno, automatski, pomiče očne mišiće tako da svjetlost predmeta koji se promatra uvijek pada u centar makule (fovea). Očni mišići su najaktivniji mišići u ljudskom tijelu, a mozak njima upravlja fenomenalnom brzinom i točnošć

Da bi oko proizvelo jasnu i oštru sliku, potrebno je da rožnica uz korekciju leće pozicionira sliku promatranog predmeta točno na mrežnicu. U slučaju da se to ne dogodi, iz bilo kojeg razloga, govorimo o anomaliji oka.

Tri najčešće anomalije oka su kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam

Kratkovidnost se javlja kod izduženih očnih jabučica, kada se jasna slika paralelnog ulaznog snopa stvara ispred mrežnice. Suprotno kratkovidnosti, dalekovidnost nastaje kada je očna jabučica skraćena pa od paralelnog ulaznog snopa oko stvara sliku iza mrežnice.

Astigmatizam se javlja uslijed nejednolike zakrivljenosti rožnice ili očne leće u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini, što ima za posljedicu i različite žarišne daljine u tim ravninama. Od točkastog predmeta dobiti ćemo dužinu, jer oko fokusira zrake u vertikalnoj ravnini na drugoj udaljenosti nego u horizontalnoj.

Bolesti oka
Osim s poremećajima akomodacije oka, susrećemo se i s mnogim drugim oboljenjima oka:
- konjunktivitis
- katarakta
- glaukom
- makularna degeneracija
- dijabetička retinopatija
- strabizam
- suhoća oka
- halazion
- daltonizam
- nistagmus
- uveitis
- blefaritis
- keratokonus
- pigmentni retinitis
- retinoblastom

Konjunktivitis, poznat i pod nazivom «bolest crvenih očiju» upala je očne spojnice, bakterijskog, virusnog, alergijskog ili kemijskog porijekla. Simptomi su crvenilo očiju, pojačano suzenje, krmeljavost, svrbež i pečenje, zamućen vid i preosjetljivost na svjetlo.

Katarakta, poznatija pod nazivom «mrena» zamućenje je leće. Katarakta je često popratna pojava starenja te se javlja u oba oka, a nastaje nakupljanjem proteina u leći koji ne dopuštaju normalan prolazak svjetlosnih zraka. Simptomi su zamućenje vida, svjetlosni «halo-i» te dvoslike, a najteži oblici završavaju i potpunim gubitkom vida. Čimbenici rizika za razvoj katarakte su pušenje, konzumacija droge, pretjerana izloženost UV zrakama, (nekontrolirana) šećerna bolest i dehidracija.

Glaukom je skup simptoma koji vode do oštećenja vidnog živca. Problem nastaje kad je onemogućeno normalno cirkuliranje očne vodice među očnim komorama, pa se nakupljanjem iste povisuje očni tlak. Povišeni očni tlak postepeno oštećuje vidni živac, što vodi do gubitka vida.

Makularna degeneracija jedan je od vodećih uzroka gubitka centralne vidne oštrine kod pacijenta starije životne dobi. Glavni razlog pada centralne vidne oštrine (centar slike postaje zamagljen, zatamnjen ili potpuno nedostaje) su degenerativne promjene koje zahvaćaju žutu pjegu. Degeneracije žute pjege dijele se na suhi i vlažni oblik , a u oba je važna rana dijagnostika zbog pravovremenog zaustavljanja napredovanja simptoma.

Dijabetička retinopatija nastaje kao komplikacija loše regulirane šećerne bolesti. Najčešća «žrtva» dijabetesa su krvne žile – njihove stijenke postaju krhke, a često se i začepe ugrušcima. Kada se takve promjene dogode u krvnim žilicama retine, rezultat je najčešće gubitak vida. Procjenjuje se da dijabetes povećava rizik od sljepoće za 25 puta!

Strabizam ili škiljavost je poremećaj položaja očiju i vidne funkcije kod kojeg nije moguće obje vidne linije istodobno usmjeriti prema točki koja se fiksira. Normalno, kad se gleda neki predmet, slika oba oka simultano pada u točku centralnog vida u oku. Međutim, ako oba oka nisu uravnotežena u svojim pokretima, kao kod škiljavosti, nastaju fenomeni kao dvoslike i konfuzija.

„Suho oko“ je poremećaj suznog filma uzrokovan nedostatkom suza ili njihovim obilnim hlapljenjem koji uzrokuje oštećenje očne površine između vjeđa, a koji je udružen s neugodnim simptomima poput osjećaja stranog tijela ili “pijeska” u očima, pečenja, žarenja, “umora” očiju, zamagljenog vida i crvenila. Sindrom suhog oka udružen je često sa starenjem, hormonalnim promjenama, upotrijebom određenih lijekova, nepovoljnim okolišem i pretjeranim radom na računalu.

Značaj prehrane u prevenciji najčešćih oboljenja oka
Još nas od djetinjstva prate savjeti kako trebamo jesti puno mrkve ukoliko želimo sačuvati „zdrave oči i dobar vid“. No osim višestoljetne usmene predaje, postoje i znanstveni dokazi o pozitivnom djelovanju određenih namirnica, odnosno nutrijenata koje sadrže na oči i vid.

Unazad desetak-petnaestak godina provedene su mnoge studije koje su istraživale učinak vitamina, minerala i ostalih nutrijenata, te njihovih doza na prevenciju i zaustavljanje progresije čestih očnih oboljenja.

Tako se došlo do spoznaje kako razvoj nekoliko najčešćih bolesti, koje su i najčešći uzrok sljepoće (senilna makularna degeneracija, glaukom), može biti zaustavljen ili značajno usporen konzumacijom određenih (skupina) namirnica.

Glavni mehanizam djelovanja je antioksidativna borba protiv slobodnih radikala koji svojim gomilanjem oštećuju stanice i tkiva.

Na Top 10 listi našli su se:

• - karotenoidi lutein, zeaksantin i likopen
• - vitamin A
• - vitamin E
• - vitamin C
• - cink
• - selen
• - kvercetin
• - antocijanozidi
• - omega-3 masne kiseline

Nekoliko studija pokazalao je kako konzumacija određenih antioksidansa smanjuje rizik od senilne makularne degeneracije za oko 25%, odnosno gubitak vida za 19%. Učinkovite doze bile su:
• 500 mg vitamina C
• 400 IJ vitamina E
• 15 mg beta-karotena
• 80 mg cinka
• 6 mg luteina i zeaksantina u kombinaciji

Iako se svakodnevno susrećemo sa savjetima o konzumaciji (najmanje) 5 serviranja voća i povrća dnevno, vrlo često ne uspijevamo unijeti niti petinu preporučene količine. Stoga je preporučljivo maksimalno proširiti jelovnik na što veći broj namirnica koje sadrže navedene nutrijente te ih pokušati uvrstiti u svakodnevnu prehranu.

Namirnice bogate vitaminom C su citrusno voće, jagode, papaja, dinja, zelena paprika, cvjetača, rajčica i lisnato zeleno povrće.

Vitamin E nalazimo u biljnim uljima, orašastim plodovima (naročito bademima i kikirikiju) i sjemenkama.

Vitamin A, važan za prevenciju noćnog sljepila, nalazi se u jetri, mlijeku i mliječnim proizvodima, žutanjku jajeta i ribi.

Lutein i zeaksantin u većim su količinama prisutni u lisnatom zelenom povrću – pogotovo špinatu i kelju, brokuli, paprici, kukuruzu, grašku, peršinu i tangerini.

Cinkom su bogati mliječni proizvodi, meso, orašasti plodovi, sjemenke, pivski kvasac i žitarice.

Selen možemo pronaći u orašastim plodovima, cjelovitim žitaricama , plodovima mora i gljivama.

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med