Datum objave: 05. 01. 2015.

Uzmemo li u obzir da riječ dijeta dolazi od grčke riječi „diata“ što znači život ili način života, pomalo je paradoksalno da u 21. stoljeću nestručne bizarne dijete odnose ljudske živote. Nedavni slučaj majke petoro djece koja je umrla od vodene dijete, popivši četiri litre vode u u vremenskom razdoblju od dva sata samo je vjerna ilustracija koliko su suvremeni ljudi spremni žrtvovati da bi postigli ideal mršavosti. Britanka Jacqueline Henson slijedila je dijetu koja propisuje dnevni unos od 500 kilokalorija, a samozvani savjetnici za dijetu ohrabrivali su je da pije što više vode jer će tako izgubiti više kilograma. Nestretna žena je sve shvatila predoslovno i svoju dijetu okončala smrtnim ishodom. Za ovaj smrtni slučaj neće odgovarati kompanija koja je osmislila dijetu jer u uputama stoji kako unos vode treba rasporediti tijekom dana.

Unos hrane tijekom povijesti je bio usko povezivan s identitetom. Tu vezu najbolje je opisao Anthelme Brillat Savarin, francuski gastronom koji je živio u na prijelazu s osamnaestog u devetnaesto stoljeće. Njegova je slavna izreka: „Reci mi što jedeš i reći ću ti tko si“. Što bi taj glasoviti otac moderne gastronomije rekao na današnje prehrambene i gastronomske trendove možemo samo naslućivati. S jedne strane imamo gurmane koji (s mjerom) uživaju u različitim etničkim kuhinjama, a s druge strane vojske ljudi u naponu životne snage koji se sustavno izgladnjuju kako bi postigli nedostižan uzor koji nameću modni trendovi. Također, veliki dio zapadnjačke populacije svoje vrijeme dijeli na vrijeme prejedanja i vrijeme dijete, odnosno upadaju u tzv. jo-jo efekt dijete. Nije čudno što se opsjednustost dijetama i poremećaji prehrane javljaju upravo u naprednim kapitalističkim društvima gdje je kontradikcija svojstvena traganju za perfekcijom otuđila brojne ljude od njihovih pravih izvora hrane.

Kratka povijest opsesije tjelesnom masom
Povjesničar Hillel Schwartz (1986.) navodi da korijeni moderne opsesije tjelesnom masom i dijetama datiraju s početkom 20. stoljeća. Iako viktorijanske terapije dispepsije (loše probave) često podsjećaju na suvremene redukcijske dijete, njihovi tadašnji sljedbenici provodili su ih kako bi imali osjećaj lakoće u probavnom sustavu, a ne kako bi transformirali svoj vanjski izgled. Protagonisti bogatih banketa koji su priređivani krajem 19. stoljeća kritizirani su zbog neumjerenosti u hrani, a dame bujnih oblina koje su bile čest motiv impresionističkih slikara osuđene su na dijetu i tjelovježbu. Kada je jednom krenuo opći trend prema idealu mršavosti, bilo ga je nemoguće zaustaviti. Ideali ženske ljepote fluktuirali su od dječačkog izgleda u 20-tima do nešto zaokruženijih figura u 30-tima, ali opći trend pokazuje konstantni pad prema sve nižim indeksima tjelesne mase (BMI) koji je bio asociran s idealnim proporcijama ženskog tijela. Te trendove najbolje opisuje indeks tjelesne mase Miss Amerike koji se sustavno smanjuje od četrdesetih godina prošloga stoljeća. U znanstvenom časopisu Journal of American Medical Association početkom 21. stoljeća objavljen je rad u kojem se na primjeru indeksa tjelesne mase Miss Amerike objašnjava nametanje pothranjenih uzora za mlade generacije. Naime, tijekom u 1940.-im prosječan BMI misica je bio blizu 23, a u 2000.-ima je 17 – 18. Potonje vrijednosti ukazuju na granicu pothranjenosti.

Primjerice, mnogi su filmske dive iz 60-tih godina, kao npr. Marylin Monroe i Jayne Mansfield smatrali punašnima. Sve nedostižniji standardi ženske tjelesne ljepote potakli su stvaranje brojnih bizarnih dijeta i svojevrsne industrije dijeta. Pojavili su se mnogi šarlatani koji su vidjeli svoju šansu za zaradu od dijeta. Pri tome su neki bili relativno benigni poput Jean Downove dijete „Get Slim“ koje je preporučivala ispijanje ružičaste limunade ili dijete dr. W. W. Baxtera koji koristi pripravak „phyolacca“, purgativ porijeklom iz biljke vinobojke koju navodno konzumiraju gojazne ptice selice. Drugi čudotvorni pripravci za mršavljenje bili su znatno opasniji za zdravlje. „Helenina tekućina za mršavljenje“ koja se 30-tih godina oglašavala uz marketinški slogan „Odgrgljajte svoju mast“ (Gargle Your Fat Away) sastojala se od peperminta, varikine i vodikovog peroksida. Jedno od najopasnijih sredstava za mršavljenje u povijesti bila je „tableta za debljinu“ formulirana 1910. a sadržavala je strihinin i arsen. Godine 1925. lansirana je pušačka dijeta za koju su proizvođači cigareta tvrdili kako cigarete potiskuju apetit. Jedan od tadašnjih marketinških slogana bio je „Posegnite za Lucky-em umjesto za slatkim. (Reach for a Lucky instead of a sweet.)".

Usporedo s razvojem znanstvenih spoznaja i pravne regulative, nekontrolirana sredstva za mršavljenje zamijenili su tekući dijetni pripravci, suplementi i lijekovi za mršavljenje. Popularni praškovi koji se miješaju s vodom i uzimaju kao zamjena za obrok, u upotrebi su i danas. Takvi zamjenski praškasti obroci lansirani su 30-tih godina pod imenom“Dr. Stoll – pomoćno sredstvo za mršavljenje“, a razvili su se kroz brojne brendove koji su osigurali milijunske prihode poput Metrecal-a, Natureslim-a, Herbalife-a i Slimfast-a.

Tridesete godine prošlog stoljeća također je obilježilo otkriće amfetamina kao potiskivača apetita. Iako su naveliko propisivani od 1950.-ih, često zajedno s barbituratima kako bi se ublažila nuspojava drhtavice, otkriveno je da amfetamini gube učinkovitost nakon šest do deset tjedana primjene. Ipak, farmaceutske kompanije nastavile su s razvojem lijekova protiv debljine i danas na tržištu imamo nekoliko učinkovitih lijekova za liječenje debljine čiji se mehanizmi djelovanja temelje na ometanju apsorpcije masti ili utjecaju na središnji živčani sustav.

Debljina, mršavost i preteće bolesti
Još je Hipokrat napisao «Korpulencija nije samo bolest za sebe, već i prijetnja za razvoj ostalih bolesti», što navodi na činjenicu da je već tada pretilost shvaćena kao medicinski poremećaj koji vodi brojnim popratnim bolestima. Recentna istraživanja pokazala su da pretilost u dobi od 40 godina smanjuje životni vijek za 7 godina. Kompleksan patološki proces koji uzrokuje pretilost odraz je utjecaja okoline, genetičkog naslijeđa i odnosa pojedinaca prema hrani i svojemu tijelu.

S druge strane, ni zdravstveni rizici koje sa sobom nosi pothranjenost nisu ništa bezazleniji od onih uzrokovanih pretilošću. Pretjerana mršavost može biti indikator razgradnje proteina kako bi se osigurala energija. Gubitak proteina ovim putem utječe na sposobnost organizma da popravlja oštećenja tkiva. Kod pothranjenih osoba, često se, kao rezultat neadekvatnog unosa hrane, javlja nedostatak nutrijenata, a to može voditi ka različitim zdravstvenim problemima. Oslabljen imunitet, povećana osjetljivost na infekcije i bolesti te otežano zacjeljivanje rana mogu biti rezultat deficita nekih nutrijenata. Primjerice, pothranjenost povećava rizik za razvoj osteoporoze. Mršave žene koje nemaju dovoljno tjelesnih masnoća imaju smanjenu produkciju spolnih hormona što se može reflektirati na reproduktivnu funkciju.

U posljednih dvadesetak godina učestalost debljine značajno se povećala, posebice u industrijalizranim, ali i neidustrijaliziranim zemljama, a procjenjuje se da je više od 500 milijuna ljudi s prekomjernom tjelesnom masom i 250 milijuna pretilih na svijetu.
Prema novim podacima francuskog instituta INSERM (Institut national de la santé et de la recherche médicale), u gotovo svim dijelovima svijeta raste broj pretilih ljudi, odnosno epidemija pretilosti doista postaje globalna. Rezultati istraživanja francuskih znanstvenika pokazuju da između polovice i dvije trećine muškaraca i žena u 63 zemlje na 5 kontinenata ima višak kilograma ili je pretilo. Pritom se prekomjerna masa definira indeksom tjelesne mase višim od 25, a pretilost indeksom tjelesne mase višim od 30.

Kako mršaviti pravilno?
Debljina je posljedica neravnoteže unosa i potrošnje energije. Ako tu ravnotežu promijenimo tako da smanjimo unos ili povećamo potrošnju za svega 100 kcal/dan (npr. nekoliko zalogaja manje pri svakom obroku ili 15 minuta dodatnog hodanja), gledano dugoročno, ovakva promjena donosi uspjeh. Ključ za uspjeh su postupne promjene koje postaju trajnim navikama, a ne drastične i kratkoročne mjere.

Metoda liječenja debljine ovisi o stupnju pretilosti, sveukupnom zdravstvenom stanju i motivaciji za gubitak tjelesne mase. Liječenje može uključiti kombinaciju dijete, tjelovježbe, modifikaciju ponašanja, psihoterapiju i ponekad, lijekove i dodatke prehrani za smanjenje tjelesne mase.

Planiranje zdravog mršavljenja podrazumijeva stručan pristup i najčešće pomoć nutricionista. Vrlo je važno dijetu krojiti prema individualnim potrebama, preferencijama i navikama kada je riječ o odabiru hrane. Potrebno je izmjeriti ili izračunati energetske potrebe pojedinca i od te vrijednosti oduzeti 500 kcal dnevno. Na taj način dijeta se postavlja tako da se gubi ½ do 1 kg tjedno. Pritom omjeri hranjivih tvari trebaju biti adekvatno zastupljeni, a valja odabirati hranu visoke nutritivne gustoće (to su najčešće niskokalorične namirnice s visokim udjelom vitamina, minerala, prehrambenih vlakana i fitokemikalija). «Magična formula» za uspješno mršavljenje je dugoročno usvajanje zdravih prehrambenih navika i životnog stila.

Gladovanje
Uvijek je bilo i uvijek će biti ljudi koji smatraju da jedino gladovanjem mogu izgubiti suvišne kilograme. Međutim, takav način mršavljenja u najmanju ruku predstavlja svojevrstan „napad“ na organizam i može ugroziti zdravlje. Za organizam je prihvatljiv tjedni gubitak od pola do jednog kilograma, a svaka dijeta koja podrazumijeva veći gubitak od navedenog nosi potencijalne rizike.
Gladovanje se definira kao dnevni unos energije manji od 200 kcal. Dijete vrlo niske energetske vrijednosti (< 800 kcal/dan) rezultiraju izraženim gubitkom tjelesne mase, međutim, ukoliko je potrebno, ovako nizak unos energije se primjenjuje kroz kraći period (12-16 tjedana) uz obavezan liječnički nadzor i upotrebu dodataka prehrani. Dnevni unos energije manji od 800 kcal se ne preporuča osim ako za to ne postoje medicinski opravdani razlozi, a pokazalo se i da ne pomaže kod održanja poželjne tjelesne mase.

Bizarne dijete
Danas programi gubitka suvišnih kilograma dolaze u različitim formama. Mnogi programi igraju na kartu vremena, ljudi žele kilograme skinuti što prije, za posljedice rijetko pitaju. Također, u prirodi ljudi je da su skloni bizarnim dijetama koje kolaju usmenom predajom poput grejpfrut dijete, dijete s juhom od kupusa, dijete s čudotvornom juhom, UN dijete... Ne treba posebno napominjati da su takve dijete znanstveno potpuno neutemeljene i mogu biti opasne za zdravlje ako se primjenjuju tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Kod suviše restriktivnih planova prehrane često se javljaju neželjene pojave poput umora, psihičkih tegoba, loše kvalitete kose, kože i noktiju te ponekad i anemija. Pretjerano nizak unos hrane koji predstavlja šok za organizam često rezultira i probavnim tegobama. Nerijetko se javlja konstipacija, posebice ako se odabiru namirnice siromašne prehrambenim vlaknima i ako se unosi malo tekućine. Funkcija imunološkog sustava može biti oslabljena i tijekom niskog kalorijskog unosa i prebrzog gubitka tjelesne mase, stoga, da bi se održao dobar imunitet, tjelesna masa se mora smanjivati postupno.

Popularne dijete
Usporedo s porastom učestalosti pretilosti raste broj popularnih dijeta koje najčešće dolaze iz SAD-a, budući da je problem debljine u Americi uzeo najviše maha. U moru informacija, ekspres dijeta, proizvoda za mršavljenje i savjeta, pregršt je oprečnih informacija, tako da je katkada vrlo teško razlučiti što treba učiniti za postizanje toliko željene idealne tjelesne mase.
Atkinsova dijeta, Prehrana u zoni, Istrebljivači šećera, Fit for life, Montignacova dijeta, Prehrana po krvnim grupama, Southbeach dijeta, Sonoma dijeta... samo su neke od slavnih dijeta današnjice. Ipak, manje je poznato da su to tek kopije dijeta koje su se pojavljivale prije pedeset ili čak stotinu godina. Tako je primjerice planetarno poznata dijeta Fit for life tek kombinacija vegetarijanstva, odvojenog konzumiranja ugljikohidrata i masti i temeljitog žvakanja. Žvakanje hrane 32 puta prije nego što se proguta propagirao je Horace Fletcher još 1903. godine i zbog toga dobio nadimak „veliki žvakač“.

Mnoge od današnjih popularnih dijeta imaju brojne zajedničke karakteristike. Primjerice, obično dolaze u obliku knjiga koje vrlo brzo postaju bestselleri i imaju nekoliko nastavaka, kreirane su od strane liječnika koji ulijeva povjerenje, često isključuju neku od osnovnih skupina hranjivih tvari ili pojedine namirnice, uvijek postoje slavne osobe koje slijede pojedinu dijetu, što privlači medijsku pažnju i vijest o novoj i „dosad najučinkovitijoj“ dijeti brzo odjekuje globalno. Također, uz knjigu često nastaju i suplementi pod brendom dijete, prehrambeni proizvodi, centri mršavljenja, a ponekad i cijele korporacije.

Popularne dijete mogu biti opasne po zdravlje. Primjerice Atkinsova dijeta i Prehrana u Zoni mogu, među ostalim, dovesti do oštećenja bubrega i jetre, ali i kardiovaskularnih bolesti te osteoporoze. Drugi je primjer danas vrlo popularna UN dijeta koja promovira nagli gubitak kilograma što je šok za organiram i može biti prijetnja zdravlju.

Ako postoji potreba za skidanjem suvišnih kilograma, potrebno je savjetovati se s nutricionistom te svakako provjeriti karakteristike redukcijske dijete odgovorom na šest brzih pitanja:

1. Promovira li dijeta čudesne namirnice ili čudesne formule?
2. Zahtijeva li vrlo malo ili ništa tjelesne aktivnosti?
3. Ističe li brz gubitak tjelesne mase pri tome koristeći slike prije/poslije te slogane tipa «Svaki dan, kilogram jedan» i sl.?
4. Savjetuje li točno određene kombinacije namirnica?
5. Garantira li brz uspjeh i zvuči predobro da bi bila istinita?
6. Nosi li sa sobom određene zdravstvene rizike?

Ako je jedan ili više vaših odgovora "da", prijeđite na drugu metodu smanjenja tjelesne mase. Šarlatanske dijete ne razvijaju životne navike koje su ključne za smanjenje i zadržavanje poželjne tjelesne mase.

Svaki pomodni bljesak određenog prehrambenog trenda unaprijed je osuđen na propast jer je biokemijsko ustrojstvo tijela takvo da mu trebaju odavno poznati omjeri nutrijenata koje je moguće dobiti jedino uravnoteženom, raznolikom prehranom.

Na neki način je moguće razumjeti industriju dijeta jer na kraju dana te kompanije broje novac od prodanih knjiga, programa i prehrambenih proizvoda. Međutim, ono što najviše čudi je da ljudi (još jednom, i profesionalci i opća populacija), čini se, vjeruju da imati «idealnu» tjelesnu masu znači biti zdrav, i ne imati «idealnu» tjelesnu masu znači biti nezdrav.

Istina je međutim da je nutritivni status osobe mnogo više od same tjelesne mase. Bez obzira imate li nekoliko kilograma više ili nekoliko kilograma manje, uz zdrave prehrambene navike i redovitu tjelovježbu u svakodnevnom životu bit ćete mnogo zdraviji od osoba koje u jednoj godini nekoliko puta dobiju i izgube par kilograma uz pomoć dijete (bila ona Atkinsova, Zona, UN ili neka druga dijeta).

Drugim riječima: ako želite živjeti duže i zdravije, jednostavno zaboravite na bilo koju vrstu dijete dizajniranu za dobru prodaju knjiga ili tableta koje će vam u vrlo kratkom vremenu omogućiti gubitak suvišnih kilograma.

dr.sc. Darija Vranešić Bender

Članak objavljen u Obzoru, Večernji list, 03.01.2009

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: debljina,

Komentari