Prehrana u pubertetu

Adolescencija je razvojna faza koja obuhvaća vremensko razdoblje približno između 10. i 22. godine života. Naziv pubertet često se koristi kako bi se označile tjelesne manifestacije seksualnog sazrijevanja. Tijekom ovog „burnog i olujnog“ razdoblja događaju se brojne tjelesne i psihičke promjene. Adolescenti, a posebno adolescentice, postaju svjesni da svojim načinom života i prehranom mogu utjecati na izgled tijela i nerijetko je to doba kada započinju eksperimentiranja s hranom. U posljednjih dvadesetak godina poremećaji u prehrani uzimaju značajan zamah. Kada govorimo o poremećajima u prehrani mislimo na Anoreksiju nervosu, bulimiju i kompulzivno prejedanje. Debljina predstavlja drugu stranu medalje, ali s istim korijenskim ishodištem. Naime, svako prihičko nezadovoljstvo koje se nastoji riješiti unosom ili ograničavanjem unosa hrane na kraju rezultira pogubno po tjelesno zdravlje organizma.

Poremećaji prehrane obično se javljaju u ranoj adolescenciji, dakle u školskoj dobi, a predstavljaju jedan od ozbiljnih zdravstvenih problema koji osobito pogađa adolescentice. Iako učestalost varira, najčešće se navodi da 1-2% adolescentica i mladih žena u razvijenim zemljama obolijeva od anoreksije ili bulimije nervoze, pa se bulimija smatra jednim od “glavnih zdravstvenih problema” u SAD-u. Danas poremećaji hranjenja pogađaju djevojke u sve ranijoj dobi

Izražena je želja za mršavošću, povezana s pokušajima provođenja dijete, sve je učestalija u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi kod žena zapadne kulture. U istraživanju koje je provedeno u Velikoj Britaniji, 60% djevojaka između 17 i 18 godina pokušava promijeniti oblik i težinu tijela jer se osjećaju debelo. Podaci istraživanja provedenog na uzorku srednjoškolki u Hrvatskoj pokazuju da 50% djevojaka i 16% mladića provodi dijetu. Čak 49% djevojaka vjeruje da je njihova idealna tjelesna masa manja od sadašnje. Utvrđeno je da već u osnovnoj školi 8% djevojčica u dobi od 11 godina provodi dijetu, dok se taj postotak penje na 29% u dobi od 14 godina.

„Kritični“ nutrijenti
Preporuča se da adolescenti imaju 5-6 obroka dnevno kako bi se osigurala potrebna količina glukoze nepohodna za rad mozga i živčanog sustava. Prehrana mora biti bogata visokovrijednim izvorima proteina poput nemasnog mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda. Žitarice, voće i povrće trebaju činiti temelj prehrane, a odabir masti treba biti mudar – prednost treba dati masnoćama biljnog porijekla i masnoj ribi.

Potreba adolescentica za željezom povećava se za oko 50 % početkom menstruacije što uvjetuje dnevnu dozu od 15 mg željeza dnevno. Često je unos željeza nedostatan u ovome razdoblju zbog eksperimentiranja s prehranom ili povećanih gubitaka tijekom mjesečnice.

Potrebe adolescenata za željezom također se povećavaju, ali za 20 %, najvećim dijelom stoga što dolazi do povećanja nemasne, mišićne mase, te je adolescentima potrebno 12 mg željeza dnevno. Kod mladića su nedostaci rjeđi jer oni uglavnom potrebe podmiruju povećanim unosom hrane.

Unos kalcija u razdoblju adolescencije je veoma važan, stoga valja imati na umu nekoliko stvari. Kako se 40 % koštane mase razvija tijekom adolescentske dobi, kalcij je vrlo važan u prehrani adolescenata. Adekvatna količina kalcija pomaže u razvijanju i jačanju kostiju i najbolja je obrana od razvijanja osteoporoze kasnije u životu. Osim za pravilnu izgradnju koštane mase, kalcij u pravilnim količinama pomaže i rast te kontrakciju mišića.

Djevojčice se u razdoblju adolescencije ne trebaju brinuti da će umjerena konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda rezultairati porastom indeksa tjelesne mase (BMI) i tjelesnih masnoća.

Studija objavljena u časopisu International Journal of Obesity pratila je djevojčice u razdoblju prije adolescencije i kroz razdoblje adolescencije, te je prva koja se bavila promatranjem veze između konzumacije mlijeka i mliječnih proizvoda i promjena u tjelesnoj masi.

Rezultati su pokazali da tinejđerice mogu održavati adekvatnu tjelesnu masu bez da si uskraćuju mlijeko i mliječne proizvode. Istraživači naglašavaju važnost dobivenih rezulata činjenicom da mnoge djevojčice u razdoblju adolescencije usljed «brige» za održavanjem adekvatne tjelesne mase iz prehrane izbacuju mlijeko i mliječne proizvode. To je posebno nezgodno ako se uzme u obzir da su upravo mliječni proizvodi za tinejđere najbolji izvor kalcija, minerala neophodnog za održavanje dobroga zdravlja kostiju, a razdoblje adolescencije je upravo razdoblje u kojemu se formira snažna i gusta koštana masa, koja bi trebala biti oslonac ostatak života.

Dnevne potrebe adolescenata za kalcijem iznose 1300 mg, a mogu se zadovoljiti sa 4 serviranja mlijeka, sira ili jogurta dnevno.

Vegetarijanstvo tijekom adolescencije
Interesantno je da je kod adolescentica vegetarijanstvo dovedeno u vezu s poremećajima hranjenja. Naime, ponekad adolescentice započinju s vegetarijanstvom u cilju održavanja idealne tjelesne mase i mršavljenja, a cijeli niz istraživanja bavio se fenomenom veće učestalosti poremećaja hranjenja u vegetarijanki. Ukoliko vegetarijanska prehrana tijekom adolescencije nije adekvatno izbalansirana može voditi ka cijelom nizu poremećaja. Ipak, ne može se generalizirati i govoriti kako vegetarijanstvo vodi ka anoreksiji, ali ipak treba biti na oprezu pojave li se iznenadne promjene u prehrambenom ponašanju tijekom ovog turbulentnog razdoblja.

O često neadekvatno isplaniranoj vegetarijanskoj prehrani u adolescentica svjedoči studija objavljena u časopisu Nutrition Research u kojoj su autori sa sveučilišta u Rio de Janeiru usporedili nutritivni status 24 adolescentice vegetarijanke i nevegetarijanki. Istraživači su zaključili da je prehrana mladih vegetarijanki bila manjkava važnim nutrijentima, posebice kalcijem, željezom, vitaminima B2 i B3 te energijom.

Obiteljski obroci smanjuju pretilost tinejđera
Iako bi možda radije vrijeme provodili ispred televizora ili Playstationa, adolescenti će vjerojtno biti zdraviji ukoliko svoje obroke konzumiraju za stolom, zajedno sa ostatkom obitelji.

Istraživači Sveučilišta u Queenslandu, koji su proveli jednu od većih zdravstvenih studija, uočili su da tinejđeri koji redovito jedu sa svojom obitelji imaju manju vjerojatnost da će imati prekomjernu tjelesnu masu ili da će biti pretili.
Također je zaključeno da je pravilan stav prema zajedničkom objedovanju te prehrani općenito, važniji od učestalosti zajedničkih obroka.

Iako se većina majki izjasnila kako njihova obitelj barem jednom dnevno zajedno objeduje, samo 43 % njih je smatralo da taj običaj zapravo i ima određenu važnost.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

Članak objavljen u časopisu [url="http://www.formasana.com/"]Formasana[/url], veljača/ožujak 2008.