Hiperaktivnost i prehrana

Prije tridesetak godina razvila sa pretpostavka da prevelika hiperaktivnost, povezana s poteškoćama u učenju može biti posljedica unosa umjetnih prehrambenih bojila kao i određenog voća i povrća koje sadrži salicilate i šećer. Od tada je veliki broj znanstvenika pokušavao ispitati ovu teoriju no dokazi su ostali kontroverzni.

Što je poremećaj pažnje/hiperaktivnost?

Poremećaj pažnje i/ili hiperaktivnost, pogađa prosječno jedno dijete u razredu, a karakterizira ga impulzivnost, nemir, stalno kretanje i pričanje djeteta, kao i nemogućnost zadržavanja pažnje te organiziranja zadataka.

Djeca sa ovim poremećajem mogu imati ozbiljne poteškoće u akademskom životu, a jedno od dvoje djece, ovaj teret nose sa sobom u život, kada se kao odrasle osobe ne mogu skoncentrirati na posao, pa čak niti izdržati sastanak.

Točan uzrok poremećaja pažnje i hiperaktivnosti nije poznat, no postoje dokazi da genetičko nasljeđe može imati značajan utjecaj. Nedavna istraživanja ukazala su na razlike u aktivnosti mozga djece sa spomenutim poremećajem i djece koja poremećaj nemaju, posebice u području zaduženom za reguliranje pažnje, koncentracije i kontroliranje impulsa.

Psiho-stimulanti, poput amfetamina, u širokoj su primjeni kod osoba kojima je potrebna pomoć u kontroli simptoma, no oni ne liječe bolest. Popularnost ovih lijekova nosi novu zabrinutost, a to je njihova zlouporaba te nedostatak podataka o posljedicama dugotrajne uporabe istih.

Igra li prehrana kakvu ulogu?

70-ih godina 20.stoljeća objavljeni su radovi prema kojima se simptomi kod 30–50% hiperaktivne djece poprave kada se djecu stavi na režim prehrane koji isključuje unos umjetnih prehrambenih boja i salicilata (salicilati se prirodno nalaze u voću i povrću poput jabuka, trešanja, grožđa, naranača ili rajčica). Ostali koji su tijekom 70-ih, 80-ih godina također istraživali potencijalnu vezu između prehrane i poremećaja pažnje i/ili hiperaktivnosti dobivali su proturječne rezultate, prema jednima je utjecaj prehrane jak, dok su drugi sugerirali da je, ako ga upoće ima, vrlo mali.

1982. godine, Američki nacionalni institut za zdravlje (NIH) zaključio je da prehrambene restrikcije pomažu samo malome broju djece sa poremećajima ponašanja i/ili hiperaktivnosti. Preporučila su se daljnja istraživanja i naglasilo da napredak u ovom području spriječava nedovoljno poznavanje samog poremećaja te nedostatak radnih standarda za dijagnostičku proceduru. Primjerice, mnoga djeca sa poremećajem ponašanja imaju i neki vid alergije na hranu. S obzirom da alergije na hranu same za sebe uzrokuju probleme u ponašanju, neka djeca kojima je dijagnosticiran poremećaj u ponašanju možda taj poremećaj zapravo niti nemaju.

Novije su pak istraživanja i revizije istraživanja ipak ukazale na postojanje utjecaja prehrane na poremećaj ponašanja. Revizija iz 2004., u kojoj je uspoređeno 15 dvostruko slijepih studija o utjecaju umjetnih prehrambenih bojila na poremećaj ponašanja kod djece, pokazala je da je prehrana koja nije sadržavaja bojila rezultirala prosječnim poboljšanjem ponašanja za trećinu do polovinu od onoga što se očekuje od terapije lijekovima te je jednako djelovala na djecu sa i bez poremećaja, a što opet ne podupire tezu da „zdrava“ i „hiperaktivna“ djeca reagiraju različito na ove komponente. Druga studija iz 2004., potvrdila je ove rezultate kod djece predškolskog uzrasta.

Iz svega navedenoga slijedi da su dokazi o utjecaju prehrane na poremećaje ponašanja poprilično neuvjerljivi i, u najmanju ruku, teško ih je interpretirati. A valja naslasiti da su se u istraživanjima koristile različite metode ispitivanja utjecaja prehrane, od praćenja utjecaja sveukupne prehrane do praćenja utjecaja pojedinih komponenata; od dodavanja, do isključivanja pojedinih sastojaka iz prehrane; od promatranja djece osjetljive na određenu hranu do promatranja djece s poremećajima ponašanja.

Trebamo li biti zabrinuti zbog prisustva umjetnih bojila u hrani?

Ne postoji konačan znanstveni odgovor o ulozi umjetnih prehrambenih bojila na poremećaje u ponašanju. Ipak, oni koji žele izbjegavati ove tvari, trebaju dobro čitati deklaracije jer bi tamo trebala biti navedena njihova prisutnost.

Ostali prehrambeni čimbenici za koje se vjeruje da igraju ulogu u razvoju i manifestaciji poremećaja u ponašanju uključuju deficit višestrukonezasićenih masnih kiselina – omega-3 i omega-6.

Mnogi roditelji i nastavnici uvjereni su da postoji veza između prehrane i poremećaja ponašanja – možda jer su u neposrednoj blizini djece i mogu ovaj utjecaj lakše i brže zamijetiti nego kliničari.

Od budućih studija očekuje se ispitivanje potencijalno negativnog utjecaja određenih komponenata hrane na ponašanje djece.

Izvor: Eufic.org

Vitamini.hr