Aktualne kontroverze o prehrambenim aditivima u sokovima

Prehrambeni aditivi su tvari točno poznatog kemijskog sastava koje se hrani dodaju u svrhu poboljšanja tehnoloških i senzorskih svojstava. Pojednostavljeno, aditivi produljuju trajanje proizvoda, sprečavanju kvarenje, služe kao konzervansi, bojila, zaslađivači, pojačivači okusa itd.

Kako bi se pojedina tvar našla na listi dozvoljenih aditiva, treba prethodno proći detaljna i stroga ispitivanja koja traju godinama. Aditivi moraju biti toksikološki ispitani, njihova uporaba tehnološki opravdana, njihovim dodavanjem ne smije se smanjiti prehrambena vrijednost namirnica te moraju biti sigurni za zdravlje čovjeka..

Kada Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobri uporabu pojedinog aditiva, kreira regulative koje definiraju svrhu i količinu aditiva te namirnice u kojima se mogu koristiti. Svi aditivi koje je odobrila FDA posjeduju GRAS (Generally Regarded As Safe) – status, odnosno, prepoznati su kao proizvodi sigurni za zdravlje.

E - sustav numeriranja uveden je kako bi se olakšala identifikacija aditiva koji su već u upotrebi. Prefiks E označava da se radi o aditivima koji su primjenjivi u Europi, a oznakom proizvođač garantira neškodljivost svojega proizvoda, odnosno aditiva. U Europskoj uniji odobrena je uporaba približno 300 aditiva i nasuprot uvriježenom mišljenju, broj aditiva koji se danas koriste u prehrambenoj industriji gotovo se i nije mijenjao u posljednjih 30 – 40 godina.

Prije 15-tak godina pojavile su se crne liste sa E-brojevima koje imenuju aditive štetne za zdravlje čovjeka. Liste su izazvale paniku i zbrku među potrošačima, tim više što se na jednoj od tih lista našla i limunska kiselina (E330), potpuno bezopasan aditiv. Klinika za dječju onkologiju iz Düsseldorfa koja se najčešće povezivala s tim informacijama, poslala je službeni javni dopis kojim je demantirano da lista potječe iz te ustanove.

Svaki lijek je otrov, ovisno o dozi

Kada govorimo o prehrambenim aditivima nalazimo se na vrlo skliskom terenu opterećenom brojnim kontroverzama. Još je drevni Paracelsus izrekao „Svaki lijek je otrov, ovisno o dozi“. Ta se misao može primijeniti i na prehrambene aditive. Naime, kako bi se izbjegli potencijalno štetni učinci nekih aditiva valja se pridržavati dozvoljenog dnevnog unosa koji je definiran za svaki pojedini prehrambeni aditiv.

Neki prehrambeni aditivi moraju se unositi u ograničenim količinama i zato je najbolje prednost davati svježim, prirodnim namirnicama koje moraju činiti temelj prehrane. Konzerviranu hranu i proizvode s produljenim rokom trajanja ili pak proizvode za koje znamo da sadrže potencijalno štetne umjetne boje, konzervanse i pojačivače okusa treba izbjegavati ili konzumirati tek povremeno.

Najbolji primjer za slikovit prikaz gore navedenih tvrdnji su suhomesnati proizvodi. Tim proizvodima često se dodaju nitriti i nitrati, koji služe kao konzervansi, a za te spojeve je znanstveno dokazano da su potencijalno karcinogene molekule, ako se unose u prekomjernim količinama.

Dva aditiva koja se koriste u proizvodnji bezalkoholnih napitaka u različitim su istraživanjima identificirani kao potencijalno štetni. Riječ je o benzoatima (E 210 – E 219) te o umjetnom sladilu aspartamu.

Koliko su sigurni benzoati?

Priča o benzoatima i nije toliko nova, budući da se periodično pojavljuju znanstvene studije koje povezuju ove konzervanse s negativnim učincima. Primjerice, otkriveno je kako dolazi do reakcije između vitamina C i natrij-benzoata – dvaju aditiva koje nalazimo u gaziranim napitcima – a produkt reakcije je benzen, poznati karcinogen. Potaknuti spoznajama znanstvenika, vodeći proizvođači gaziranih napitaka preformulirali su neke od svojih proizvoda koji su sadržavali ovu kombinaciju aditiva.

Najnovije istraživanje britanskih znanstvenika ukazuje na potencijalno štetne učinke natrij-benzoata (E 211), aditiva koji se koristi kao konzervans jer spriječava rast plijesni. Profesor Peter Piper u svom je istraživanju, provedenom na kvascima, utvrdio da natrij-benzoat štetno utječe na mitohondrijsku DNA, a njegovo je istraživanje značajno medijski odjeknulo. Potaknuti ovim opažanjem, znanstvenici iznose hipoteze o natrij-benzoatu kao potencijalnom uzročniku brojnih degenerativnih bolesti, uključujući Parkinsonovu bolest i cirozu jetre.

Međutim, većina krovnih institucija koje se bave ovom problematikom, primjerice Food Standards Agency (FSA), Food and Drug Administration (FDA) i Svjetska zdravstvena organizacija ne smatraju situaciju alarmantnom. Radi se tek o jednom 'in vitro' istraživanju koje se ne može jednostavno ekstrapolirati na ljude i ne možemo sa sigurnošću govoriti o generalnoj štetnosti ovog aditiva. Istraživanje dr. Pipera valja uzeti s rezervom i zbog činjenice da je izabrao kvasce kako bi promatrao učinak ovog aditiva. Znakovito je da se natrij-benzoat u prehrambenoj industriji koristi upravo za suzbijanje rasta plijesni, a poznato je da kvasci i plijesni po klasifikaciji spadaju u zajedničku skupinu gljiva.
Vrijednost prihvatljivog dnevnog unosa za natrij – benzoat iznosi 5 mg po kilogramu tjelesne mase i do donošenja drugačijih propisa, najbolje je držati se te preporuke.

Bez obzira na prošla i buduća istraživanja te stavove o ovoj kontroverznoj temi, sigurno je da za ovakvim proizvodima treba posezati tek povremeno. Korisno je čitati deklaracije proizvoda i birati proizvode koji sadrže prirodne arome, boje i konzervanse. Također, gazirana bezalkoholna pića od biljnih ekstrakata posebice su neprikladna za djecu. Sadrže znatne količine šećera te konzervanse i antioksidanse poput benzojeve i ortofosforne kiseline čiji unos treba ograničiti kada je god to moguće.

Koliko je siguran aspartam?

FDA je odobrio korištenje aspartama (E 951) još 1981. godine temeljem brojnih znanstvenih studija. Europske nadležne institucije su ponovile procjenu rizika 2002. godine i nije došlo do promjene prvotnog stava o sigurnosti upotrebe aspartama. Vrijednost prihvatljivog dnevnog unosa za aspartam iznosi 40 mg po kilogramu tjelesne mase

Novo istraživanje koje su proveli talijanski znanstvenici stavlja u pitanje sigurnost konzumiranja ovog umjetnog zaslađivača. Laboratorijski miševi hranjeni aspartamom imaju povećani rizik od karcinoma i to pri dozama koje su vrlo blizu limita definiranog za ljudsku upotrebu. Ovaj tim talijanskih znanstvenika, na čelu s prof. Soffrittijem već je dva puta potvrdio svoje spoznaje i stoga apelira na krovne institucije da revidiraju trenutne preporuke i ograniče dostupnost ovog zaslađivača, posebice kada je riječ o djeci.

Ovakvi rezultati su kontradiktorni s obzirom na ostala istraživanja koja su pokazala da je aspartam siguran i znanstvenici osporavaju rezultate ove pojedinačne studije ističući njezin netradicionalni protokol, ali svejedno su FDA i Europska komisija za sigurnost hrane obećali da će ova nova saznanja pomno proučiti.

Područje prehrambenih aditiva vrlo je kompleksno i dinamično. Ipak, valja izbjegavati paniku i alarmiranje javnosti pojedinačnim studijama te obratiti pažnju na zaključke koje temeljem pregleda svih raspoloživih studija donose krovne institucije na tom području.

Moderna prehrambena industija koja osluškuje potrebe i želje potrošača izbjegava korištenje potencijalno štetnih ili kontroverznih aditiva, a sve se češće poseže za prirodnim bojama, aromama, antioksidansima i konzervansima.

dr.sc. Darija Vranešić-Bender

Clanak objavljen u casopisu Zdrav zivot, kolovoz 2007