Top 10 antioksidansa (1)

Antioksidansi su u posljednjih desetak godina vrlo vruća znanstvena tema. U ove se molekule zbog biokemijske podloge i uloge oksidativnog stresa u etiologiji mnogih bolesti današnjice polaže mnogo nade. Procjenjuje se da 40 % populacije SAD-a uzima vitaminske suplemente među kojima antioksidansi zauzimaju vodeće mjesto.

Međutim, potrebno je provesti još velik broj znanstvenih studija kako bi se znao točan mehanizam djelovanja i koliko su doista antioksidansi učinkoviti u prevenciji i terapiji degenerativnih bolesti današnjice poput kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, dijabetesa ili makularne degeneracije.

Još je pedesetih godina dvadesetog stoljeća Denham Harman (začetnik teorije slobodnih radikala) pretpostavio je da je starenje posljedica pretjerane produkcije slobodnih radikala. Istodobno je zagovarao uzimanje antioksidansa, molekula koje mogu sanirati oštećenja uzrokovana slobodnim radikalima. Postoje mnoge studije koje ukazuju da degenerativne bolesti koje se povezuju uz starenje nisu neizbježni rezultat protoka vremena, nego su upravo povezane s razaranjem nukleinskih kiselina, proteina i strukture stanice izazvanim slobodnim radikalima.

Danas je već dovoljno znanstveno utemeljeno da redovita konzumacija hrane bogate antioksidansima djeluje pozitivno na zdravlje. Voće, povrće, cjelovite žitarice, čaj, vino, čokolada, maslinovo ulje i druge namirnice sadrže na stotine antioksidansa – vitamina, minerala i fitokemikalija – koji često djeluju sinergijski u borbi protiv štetnih slobodnih radikala.

Svakog mjeseca u znanstvenoj se literaturi može pronaći pregršt radova o antioksidansima koji uglavnom izučavaju usko djelovanje pojedine molekule, obično u laboratorijskim in-vitro istraživanjima. Rijetke su studije koje se provode na ljudima pa stoga još uvijek ne znamo kako nam i koliko antioksidansi pomažu kada ih uzimamo u prehrani. U lipnju 2006. u Američkom časopisu za kliničku prehranu objavljen je pregledni znanstveni rad u kojem je iznesen sažetak dosadašnjih studija o ulozi karotenoida u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Znanstvenici s Finskog istraživačkog instituta za javno zdravstvo tvrde kako rezultati dosadašnjih studija pokazuju da visok unos voća i povrća pomaže u prevenciji bolesti srca i smanjuje stopu smrtnosti. Smatraju da su za smanjen rizik od kadiovaskularnih bolesti odgovorni upravo antioksidansi poput vitamina C, karotenoida i flavonoida koji su obilato prisutni u voću i povrću. Karotenoid za koji postoji najviše znanstvenih potvrda je beta karoten, ali antioksidativnu aktivnost posjeduju i drugi karotenoidi – likopen, alfa karoten, beta kriptoksantin, lutein, astaksantin i zeaksantin.

Antioksidansi – bodyguardi naših stanica
Svakoga dana naše je tijelo izloženo približno deset tisuća napada slobodnih radikala, molekula koje oštećuju stanice. Slobodni radikali su nestabilni spojevi kisika koji su izgubili elektron usljed našeg izlaganja suncu, zagađenju i svakodnevnim mentalnim i tjelesnim naporima. Ove molekule kruže tijelom nastojeći se stabilizirati tako što 'otimaju' elektrone drugim molekulama. Kada im to uspije, od stabilnih molekula stvaraju nove slobodne radikale, a usput oštećuju zdrave stanice.
Antioksidans ima jedinstveno svojstvo. Njegova molekularna struktura omogućuje mu da preda elektron slobodnom radikalu i time ga stabilizira. Antioksidansi su dakle "hvatači" slobodnih radikala i igraju mnoge važne uloge u borbi protiv oksidativne štete. Neki antoksidansi imaju individualno djelovanje, no u većini slučajeva djeluju timski.

TOP 10 ANTIOKSIDANSA
Prva tri mjesta rezervirana su za veličanstveni trio – vitamine C, E i A i to s razlogom. Radi se, naime, o vitaminima koji su esencijalni na ljudski organizam, što znači da ih je nužno unositi hranom jer se ne mogu sintetizirati u organizmu. Postoje stotine molekula porijeklom iz hrane koje posjeduju antioksidativnu aktivnost, međutim naviše znanstvenih potvrda o antioksidacijskom potencijalu imaju vitamini C i E te beta-karoten (provitamin vitamina A).

TOP 1. Vitamin C
Budući da je vitamin C topljiv u vodi, ovaj nutrijent svoju ulogu obavlja u vodenom okružju u tijelu. Također, štiti LDL kolesterol od oksidacije, pomaže u zaštiti od raka, kardiovaskularnih bolesti i nekih učinaka starenja.

Dvostruki nobelovac, Dr. Linus Pauling prvi je spoznao izrazitu važnost vitamina C u održanju snažnog imunološkog sustava. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća propagirao je znatno povišen dnevni unos vitamina C, čak nekoliko stotina puta viši od onog propisanog RDA (preporučen dnevni unos). Smatrao je da povišen unos vitamina C prevenira i skraćuje trajanje obične prehlade. Iako je konvencionalna medicinska zajednica osudila ovakav Paulingov stav, ovaj veliki znanstvenik imao je velik broj sljedbenika te je uživao povjerenje «običnih ljudi» koji su mahom isprobavali utjecaj visokih doza vitamina C na sebi i svojim bližnjima.

Dnevno preporučena doza vitamina C iznosi 75 mg/dan za žene i 90 mg/dan za muškarce. Pušačima je potrebno dodatnih 35 mg/dan zbog pojačanog oksidativnog stresa i drugih metaboličkih razlika. Dopuštena gornja granica unosa za vitamin C je 2 g ili 2000 mg dnevno.

Prema preporukama stručnjaka s Linus Pauling Institute-a, najbolja iskoristivost vitamina C postiže se u dozi od 200 – 400 mg. Naime, u toj dozi postiže se najbolje zasićenje stanica vitaminom C te se stoga uzimanje doza viših od 500 mg «odjednom» smatra beskorisnim, jer će se veći dio vitamina C izlučiti iz organizma.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

clanak objavljen u casopisu Doktor u kuci, lipanj 2007

U nastavku čitajte: Top 10 antioksidansa: Vitamin E, Beta-karoten, Selen, Cink i Astaksantin