|
|
|
|
|
Uloga udruge za pomoć oboljelima od anoreksije nervoze i bulimije nervoze “Libella”- Rijeka
S ciljem što adekvatnije potpore i liječenja oboljelih od poremećaja hranjenja u Rijeci je u siječnju 2001. godine osnovana Udruga za pomoć oboljelima od anoreksije nervoze i bulimije nervoze “Libella”. Uloga Udruge je promicanje adekvatnijeg stava prema stvarnom karakteru bolesti, kako medicinske struke, tako i sveukupne javnosti, organiziranje preventivnih mjera glede ovih bolesti te, kao krajnji cilj, senzibilizacija javnosti za nužnost osnivanja specijalizirane ustanove za liječenje ovih poremećaja
Posljednjih desetak godina svjedoci smo sve češćeg obolijevanja mladih ljudi od bolesti poremećaja hranjenja, posebice dobro definiranih bolesti anoreksije nervoze i bulimije nervoze.1 Zbog tog razloga anoreksija nervoza je nakon stradavanja u prometu i bolesti ovisnosti najčešći uzrok smrtnosti adolescentne dobne populacije. Značajan porast incidencije i prevalencije tih poremećaja, uz često vrlo teške simptome i relativno visoku stopu smrtnosti, dovodi ove bolesti među vodeće zdravstvene probleme adolescentne dobi, kako u visokorazvijenim zemljama tako i u zemljama nešto nižeg životnog standarda. Prevalencija anoreksije nervoze među ženama u kasnoj adolescenciji i ranom odraslom dobu iznosi od 0,5 do 1%.1 Iako se najčešće simptomi bolesti pojavljuju u razdoblju adolescencije (13.-18. godina), brojni prikazi pokazuju da se dobna granica javljanja pomiče u sve raniju dječju dob (7.-13. godina).2,3
Prognoza bolesti je zabrinjavajuća. U polovice oboljelih od anoreksije nervoze može se očekivati potpuno ozdravljenje. U četvrtine bolesnika postiže se zaustavljanje gubitka na težini, a menstrualni ciklus je i dalje neredovit. Druga četvrtina je životno ugrožena, menstrualni ciklus se ne uspostavlja, a stopa smrtnosti je od 3 do 5%.4 Longitudinalno praćenje tijekom 20 godina pokazuje smrtni ishod u čak 15% slučajeva.5
Premda ove bolesti svojim morbiditetom i mortalitetom predstavljaju izrazito značajan zdravstveni i socijalni problem, one su za liječnike i srodne struke još uvijek velikim djelom nepoznanica. |
Osnivanje Udruge za pomoć oboljelima od anoreksije nervoze i bulimije nervoze “Libella”
Na Klinici za pedijatriju “Kantrida” KBC Rijeka u posljednjih šest godina dijagnosticirano je 70-ak bolesnika, uglavnom bolesnica, s poremećajima hranjenja. Neki od njih zahtijevali su hospitalizaciju, dok su bolesnici s lakšim oblicima poremećaja uključeni u ambulantni psihološki suport i terapiju uz redovite liječničke kontrole. Skupina od 17 djevojčica i djevojaka liječenih na Klinici za pedijatriju praćena je tijekom pet godina. Dobiveni podaci ukazuju na izrazito dugo prosječno vrijeme od javljanja prvih simptoma do postavljanja dijagnoze, koje je iznosilo 14 mjeseci (od 2-24 mj.).
U tom razdoblju roditelji su se s bolesnicama obraćali za pomoć kod prosječno 3 do 4 liječnika različitih specijalnosti i srodnih struka. Najčešće se pomoć tražila od liječnika opće prakse, pedijatra, školskog liječnika. Zatim je konzultiran ginekolog, psiholog, psihijatar... te su tako često liječeni samo pojedini simptomi bolesti, a nije prepoznat sam poremećaj hranjenja.7 Vrijeme proteklo od prvih simptoma do početka liječenja obrnuto je proporcionalno uspjehu liječenja pa navedeni podaci, a slične nalazimo i u literaturi, ukazuju na hitnu potrebu za boljom edukacijom liječnika, kao i javno-zdravstvenu prosvjećenost.6
Nažalost, do sada nije razrađen jasan plan postupaka i koraka u načinu liječenja ovih bolesti. Koriste se različiti pristupi i načini liječenja. Evaluacija takvog, nekonzistentnog načina liječenja pokazuje različitu uspješnost, što potvrđuje činjenicu da nema jedinstvenog, vjerojatno i uspješnijeg načina i metode liječenja.
Anoreksija nervoza i bulimija nervoza tipični su primjer bolesti koje zahtijevaju multidisciplinarni pristup u liječenju. Timski rad mora uključivati pedijatra ili internista različitih specijalnosti (gastroenterologa, endokrinologa, kardiologa), psihologa, psihijatra, ginekologa, nutricionista, uz snažnu podršku adekvatno educiranih medicinskih sestara. Obitelj oboljelih mora biti uključena u liječenje svoje oboljele djece te stoga adekvatno educirana o poremećajima i pristupu u svakodnevnom životu.
Zbog navedenih razloga, a suočeni i s osobnim poteškoćama u radu s bolesnicima oboljelima od anoreksije i bulimije nervoze, kao i svakodnevno sve većim brojem bolesnika, javila se potreba za poboljšanjem i unapređivanjem otkrivanja i liječenja ovih poremećaja.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
 |
Forum
|
 |
|
|
|
Recepti
|
 |
|
|
|
Savjeti
|
|
|
|
|
Pitanja i odgovori
|
|
|
|
|
On-line ordinacija
|
|
|
|
|
Knjige
|
|
|
|
|
Product report
|
|
|
|
|
|
|
|