|
|
|
|
|
Bolničko liječenje anoreksije i bulimije
Programi bolničkog liječenja anoreksije i bulimije spoj su više elemenata, a uključuju oporavak prehrane, medicinski oporavak, psihoterapijski tretman, obiteljski tretman i psihosocijalni oporavak. Točan spoj ovih različitih modela liječenja bit će različit, ovisno o dobi bolesnika i njegovoj ili njezinoj individualnoj situaciji. Muškarci su obično tretirani zajedno sa ženama i ne postoje specifične razlike u liječenju muškaraca i žena
Danas postoji konsenzus u stručnom mišljenju o tome kada bolesnika s dijagnozom poremećaja hranjenja treba hospitalizirati. Većinu bolesnika se hospitalizira i zbog liječenja specifičnih medicinskih komplikacija.
Bolesnici koji boluju od anoreksije nervoze hospitaliziraju se i zbog kratkog medicinskog vođenja i zbog konačnog liječenja. Naglo smanjenje težine uglavnom je glavni kriterij indikacije za prijam. Gubitak od 25% od normalne propisane težine obično se uzima kao indikacija za hospitalizaciju. Prevedeno u body mass index (BMI; težina u kilogramima podijeljena s visinom u metrima na kvadrat), to iznosi oko 16 do 16.5. Postoje neobjavljene studije koje proučavaju djelotvornost pokušaja liječenja bolesnika s toliko težine pomoću nebolničkog ili dijelom bolničkog liječenja.1,2
Druge situacije koje sugeriraju bolničko liječenje prije negoli dijelom bolničko liječenje ili nebolničko liječenje uključuju teške ortostatske hipotenzije, vidljivu bradikardiju (manje od 40 otkucaja srca u minuti), pojavu tahiaritmije ili hipokalijemiju (manje od 3.0 mmol/l). Pojedinci koji mnogo povraćaju ili vježbaju mogu izvući korist u više zatvorenom obliku tretmana. Na posljetku, neki pojedinci s drugim bolestima, kao npr. dijabetes melitus, traže intenzivnije medicinsko vođenje i možda više odgovaraju za bolničko liječenje.3,4
Postoji značajna kontroverzija glede nesvojevoljnog prijama. Većina kliničara slaže se da će liječenje biti uspješnije ako je bolesnik motiviran da se promijeni i ako je spreman uključiti se u liječenje. Prijam bolesnika protiv njegove volje promatra se kao hitna mjera i ne smije se brkati s konačnim liječenjem. Ne postoji točno određena težina pri kojoj bi trebalo hospitalizirati bolesnika protiv njegove volje, ili na koliko dugo ga držati protiv njegove volje. Ipak, većina bolesnika s BMI od 10 do 12 postati će primjetno medicinski nestabilna.5,6 |
Priroda bolničkog liječenja
Programi bolničkog liječenja trebali bi biti spoj više elemenata, te postoji klinički konsenzus o tome koji bi elementi trebali biti uključeni. Potrebni elementi trebali bi uključivati oporavak prehrane, medicinski oporavak, psihoterapijski tretman, obiteljski tretman i psihosocijalni oporavak. Točan spoj ovih različitih modela liječenja bit će različit, ovisno o dobi bolesnika i njegovoj ili njezinoj individualnoj situaciji. Muškarci su obično tretirani zajedno sa ženama i ne postoje specifične razlike u liječenju muškaraca i žena.
Oporavak prehrane uključuje dobivanje na težini i razvoj normalnih prehrambenih navika. Za bolničko liječenje cilj je dobivanje 1 do 2 kilograma tjedno, te vrijednost BMI-a od 18.5 do 20. Davanje prave hrane bolesnicima više se preferira nego davanje smjese sastojaka, iako će neki pacijenti tražiti visokokalorični unos hrane da dobiju na težini i unos smjese sastojaka kao dio njihove kalorične prehrane. Značajna debata vodi se o tome što čini “normalnu” prehranu, a najveći problem je izbjegavanje vegetarijanstva i prehrane crvenim mesom. Pristup ovom problemu varira od totalno pesimističnog do lagano restriktivnog. Oporavak prehrane trebao bi omogućiti da liječnik daje pacijentu prikladne informacije o normalnoj prehrani, kupovanju i pripremi hrane. Dvije studije upućuju da pojedinci, čija težina nije u potpunosti vraćena na normalu na kraju bolničkog liječenja, imaju manje šanse za povoljni ishod bolesti nego oni koji vrate normalnu tjelesnu težinu.
Teško bolesnim pojedincima koji boluju od anoreksije nervoze koristit će ograničena aktivnost, iako prisilno vezanje uz krevet nije potrebno u programima kojima je pacijent pristupio svojevoljno. Ne zna se koliko bi takvim bolesnicima trebalo dopustiti fizičku aktivnost, no fizička se aktivnost ne bi trebala miješati s dobivanjem na težini, a bolesnicima treba omogućiti uvid u psihologiju vraćanja težine i efekt koji tjelovježba ima na to. Također, kliničari moraju obratiti pozornost na nesvjesni nagon da budu fizički aktivni, pomažući bolesnicima da prepoznaju misli povezane s anoreksijom nervozom i da razviju način na koji da im se odupru.
Psihoterapijsko liječenje može biti na razini pojedinca ili grupe. Naglasci na određenim stvarima ovisit će o potrebama bolesnika. Dok će jako izgladnjeli bolesnici psihoterapijski participirati do određene razine, većini će koristiti potpora. Naglasak na razumijevanje problema i liječenje usredotočeno na poremećaj slike tijela najčešće su komponente bolničkog liječenja.
Tradicionalno, strože bihevioralno liječenje polagano prepušta mjesto “blažem” liječenju usredotočenom na bolesnike koji su spremni promijeniti se, i izgleda da taj pristup na takvu grupu pacijenata daje podjednake šanse za oporavak kao i tradicionalni, stroži pristup. Čak i u strogom bihevioralnom liječenju treba pokušati izbjeći da se liječenje pretvori u rat između bolesnika i medicinskog osoblja.
|
Mnogi kliničari smatraju da je obiteljski tretman ključan za mlađe bolesnike, a isto tako jako dragocjen za one starije. Postoje dokazi koji sugeriraju da je posthospitalizirani obiteljski tretman bolji od individualnog tretmana za bolesnike koji su povratili izgubljene kilograme, a mlađi su od 18 godina. Obitelj bi trebala biti uključena od početka bolničkog liječenja. Za starije je bolesnike primjereno da se pod terminom “obitelj” uključi i prijatelje, cimere, partnere, supružnike i djecu.
Psihosocijalni oporavak važan je za bolesnike svih uzrasta. Za mlađe bolesnike to je usredotočeno uglavnom na školu. Za starije bolesnike učenje i zainteresiranost za posao su također važni. Problemi vezani za socijalne odnose gotovo se uvijek ističu kod teško bolesnih anorektičnih pacijenata, koji potražuju dugotrajno psihoterapijsko liječenje nakon što su se težina i prehrana normalizirale.1,4 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
 |
Forum
|
 |
|
|
|
Recepti
|
 |
|
|
|
Savjeti
|
|
|
|
|
Pitanja i odgovori
|
|
|
|
|
On-line ordinacija
|
|
|
|
|
Knjige
|
|
|
|
|
Product report
|
|
|
|
|
|
|
|