Blagdanska potrošačka groznica i pretjerivanje u hrani

Svako naglo povećanje tjelesne temperature čovjeka naziva se groznica i znak je bolesti, odnosno nekog poremećaja u organizmu. Čovjek tada može buncati, tj. izgovarati nepovezane riječi, imati nelogične zahtjeve, iracionalno poimati svijet oko sebe i u svakom pogledu drugačije se ponašati nego kad je zdrav.

Kad kažemo zlatna groznica i konstatiramo da su u 18. stoljeću deseci tisuća ljudi oboljeli od zlatne groznice, ne mislimo na porast tjelesne temperature, već više metaforički i u prenesenom smislu označavamo njihovu euforičnu i bjesomučnu potragu za zlatom koja je zahvatila mnoge Europljane u prvim desetljećima otkrivanja Amerike.

Potrošačka groznica je slično stanje. Baš kao što je za zlatnu groznicu u prvim danima utemeljenja zapadno-američkog društva bila karakteristična strast za bogatstvom, za potrošačku groznicu suvremenog zapadnog društva karakteristična je jedna druga strast, a to je - strast kupovanja.

Prije 90-tih u Hrvatskoj nismo imali hipermarkete, supermarkete, shopping centre, nije bilo toliko kredita, “plastičnog novca”, stranih automobila, reklama na svakom koraku, namještaja, odjeće i raznovrsnih prehrambenih proizvoda na policama trgovina. Zapravo imali smo sve to, ali znatno manje. Zato je i potrošnja bila manja. S prelaskom na tržišnu ekonomiju i porastom ponude raznoraznih vrsta roba, a zajedno s time i ponude novca kroz kredite, plastične kartice, obročno plaćanje… koji “podmazuju” i olakšavaju kupovinu, okolnosti su se znatno promijenile. Kupovina je danas postala znatno “lakša”; lakše je potrošiti određeni iznos novca na karticu s odgodom plaćanja od mjesec dana, nego sada platiti puni iznos u gotovini. To što ćemo za mjesec dana (ili svejedno kad) neodložno morati platiti stvar koju smo sada kupili ne mijenja ništa na stvari. Ljudi su, a to je i znanstveno dokazano, skloni sada potrošiti određeni iznos novca samo ako znaju da će naplata uslijediti kasnije. Psihološki udaljenost djeluje primamljivo (“nešto će se već u međuvremenu desiti”), a to trgovci znaju itekako dobro iskoristiti. Upravo u ovo predblagdansko vrijeme prosinca potrošačka groznica doživljava svoj najveći vrhunac.

To je najočitije u velikim shopping centrima i supermarketima koji se na predbladansku maniju kupovanja pripremaju mjesecima unaprijed. Velike hale svečano su okićene, putem razglasa se kupcima pušta vesela glazba, a roba je na policama složena na točno određen način. Sve što predstavlja proizvod koji će se tražiti i kupovati slaže se u najudaljeniji kraj supermarketa kako bi kupci obišli cijeli prostor i usput eventualno još nešto kupili. Niti jedan blagdanski artikl nije slučajno na nekom položaju, a poziciju “u ravnini učiju” dobijaju samo oni koji donose najviše profita. Ne treba posebno spominjati ni brojna sniženja pojedinih artikala (akcije). Uzme li se u obzir da će poslodavci u Hrvatskoj, kako se procjenjuje, ove godine isplatiti oko 250 milijuna kuna kao dar za djecu i oko milijarde kuna za božićnice, te ugovore između tvrtki i trgovačkih lanaca za potrošnju božićnih bonova, nije nimalo neobično da velike trgovačke kuće u Hrvatskoj tijekom blagdanske groznice povećavaju prodaju za čak 30 posto.

Praznički ugođaj nije vidljiv samo na prostorima specijaliziranim za prodaju kao što su trgovački lanci. I na gradskim ulicama svetiljke, lampioni, božićna drvca, rasvjeta u obliku pahuljica, kiosci s pečenim kobasicama i kuhanim vinom potiču na širenje prazničkog duha i kupovinu. Otvorite novine, upalite radio, uključite televiziju, prosurfajte internetom… svugdje će vas pronaći oni koji prodaju svoje proizvode.

Hrana je jedna od najsnažnijih ovisnosti u kojoj se nerijetko pretjeruje i na koju trošimo velik dio novca. To posebno dolazi do izražaja u vrijeme blagdana. Stoga nije ni najmanje čudno da su u velikom broju razvijenih zemalja u to vrijeme najprodavaniji prehrambeni proizvodi. Božićna purica, bakalar, kolači, novogodišnji odojak i francuska salata, tradicionalna sarma od davnina imaju središnju ulogu u obilježavanju blagdana. Ipak, čini se da tijekom posljednja dva desetljeća u svemu tome uglavnom pretjerujemo. Stoga ne treba čuditi da povećanu prodaju hrane prati i povećana potražnja za bezreceptnim lijekovima antacidima (lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu i tako olakšavaju probavu).
Tijekom blagdanskih dana velike su šanse da ćemo pretjerati u jelu i piću. Tih dana prednost se daje visokokaloričnoj hrani, kolačima i sličnim "prehrambenim grijesima". Bilo bi prilično radikalno savjetovati susprezanje od blagdanskih poslastica budući da je ovakvo ponašanje duboko tradicijski ukorijenjeno, iako nam pretjerivanja mogu zadati tegobe poput migrena, probavnih smetnji i povišene razine masnoća u krvi.

Prekomjeran energetski unos koji traje nekoliko dana rezultirat će neminovnim pohranjivanjem suvišnih kalorija u obliku masnog tkiva. Naš organizam je precizan mjerni instrument koji svaki višak registrira i «spremi za kasnije».