Funkcionalna hrana - činjenice, trendovi i budućnost

Do relativno nedavno, ljudi su svoju hranu dobivali direktno iz prirode. Tek je u posljednjih stotinu godina tehnologija preuzela glavnu riječ i od izvornih namirnica razvili smo neograničen broj prehrambenih proizvoda.. Trend proizvodnje «funkcionalne hrane» ili hrane koja posjeduje povoljan učinak na zdravlje uz adekvatno nutritivno djelovanje, temelj je razvoja moderne prehrambene industrije širom svijeta.

Smatra se da je moderni koncept funkcionalne hrane začet u Japanu prije 25 godina, ali shvaćanje hrane kao lijeka zasigurno nije novijeg datuma. Otac medicine, Hipokrat, postavio je ovu hipotezu još prije 2500 godina, a drevne istočnjačke civilizacije tradicionalno vezuju pojedine namirnice sa specifičnim učincima na zdravlje.

Ipak, filozofija «hrane kao lijeka» nepravedno je zanemarena tijekom 19. stoljeća zbog osvita moderne terapije lijekovima. Važna uloga prehrane u prevenciji bolesti i unaprijeđenju zdravlja ponovno dolazi u prvi plan početkom 20. stoljeća. To je doba bilo u znaku mnogih revolucionarnih otkrića, poput otkrića vitamina i brojnih bolesti koje su nastajale kao rezultat deficita određenih nutrijenata.

Nutrijenti dodani u osnovnu hranu mogu povećati unos određenog nutrijenta čak i na razini cijele populacije. Upravo je obogaćivanje hrane ključnim nutrijentima na početku dvadesetog stoljeća odgovorno za iskorjenjivanje bolesti poput gušavosti, rahitisa, beri – beri-a i pelagre.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća žarište interesa se naglo pomaklo s deficita nutrijenata na prekomjernu tjelesnu masu. Začetke «društva obilja» koje ima svoje korijene u tom dobu danas osjećamo u punom zamahu. Brojke govore same za sebe – prosječno je 30 – 50 % zapadnjačke populacije s prekomjernom tjelesnom masom, a sve naznake kazuju da idemo ka globalnoj epidemiji pretilosti.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća identificiran je cijeli niz fiziološki aktivnih tvari porijeklom iz biljaka i životinja (fitokemikalija i zookemikalija), s potencijalno povoljnim djelovanjem na prevenciju i terpiju kroničnih bolesti.

Na početku 21. stoljeća, unatoč obilju koje vlada u zapadnjačkom sijetu, suočeni smo s brojnim izazovima, poput povećanja cijena medicinskih usluga, produženog životnog vijeka, novih znanstvenih spoznaja i razvoja novih tehnologija što sve rezultira promjenom životnog stila. Nutricionizam, kao znanost 21. soljeća, usmjerava se ka pružanju optimirane prehrane u skladu s modernim životnim stilom, fiziološkim funkcijama, pa čak i genetskim ustrojstvom čovjeka.

Na putu ka optimalnoj prehrani, što predstavlja ambiciozni i dugoročni cilj, «funkcionalna hrana» čini se novim, interesantnim i stimulativnim konceptom. Ovaj koncept trebao bi biti sagrađen na čvrstim znanstvenim temeljima, a pritom treba biti prepoznat i prihvaćen od strane konzumenta. Ne smijemo zaboraviti da razvoj novih proizvoda oduvijek reflektira industrijske i društvene promjene.

Što je zapravo funkcionalna hrana?
Koncept «samoliječenja» i brige za vlastito zdravlje putem posebno dizajniranih prehrambenih proizvoda i dodataka prehrani sve je popularniji. Tržište nutraceutika, suplemenata i svih ostalih proizvoda koji se nalaze negdje na granici hrane i lijeka raste iz dana u dan. Teško je odrediti čvrste granice između konvencionalne, funkcionalne hrane, organski uzgojene hrane, suplemenata, nutraceutika, pa čak i znanstvenici otežano barataju ovim pojmovima. Stoga se u široki koncept funkcionalne hrane može ubrojiti:
- prirodno nutritivno vrijedna hrana
- hrana koja je obogaćena funkcionalnim sastojcima
- hrana iz koje su uklonjene određene tvari
- hrana u kojoj su izmijenjena svojstva pojedinih komponenata
- hrana u kojoj je bioraspoloživost jedne ili više komponenata modificirana
ili
- sve kombinacije navedenih mogućnosti

Pojednostavljeno, funkcionalna hrana nije ništa drugo nego tradicionalna hrana koja sadrži dodatke koji je čine funkcionalnom.
Ova hrana može se kategorizirati prema učinku na zdravlje pojedinog organa ili sustava organa, primjerice zdravlje probavnog sustava, koštanog sustava, krvožilja ili imunološkog sustava.

Najbolji i u nas najrašireniji primjer je dobar stari jogurt koji dodatkom probiotičkih bakterija postaje funkcionalan. Probiotici ili „korisne bakterije” svojim metabolizmom stvaraju nepovoljne uvjete za rast patogenih mikroorganizama, pomažu nam da iz hrane dobijemo sve važne hranjive tvari i energiju, a odgovorne su i za sintezu vitamina K i nekih vitamina B skupine. Smatra se da povoljna ravnoteža intestinalne mikroflore igra važnu ulogu u razvoju i održanju snažnog imunosnog sustava.
Kalcij i vitamin D dodaju se jogurtu, mlijeku i voćnim sokovima kako bi se smanjio rizik pojave osteoporoze. Redovita tjelovježba i pravilna prehrana s dovoljno kalcija i vitamina D pomaže adolescentima i mlađim odraslim osobama održati dobro zdravlje kostiju i smanjiti rizik pojave osteoporoze kasnije u životu.

Vitamini i minerali dodaju se cijelom nizu proizvoda, a posebice žitaricama i voćnim sokovima. Vitamini A, C i E zbog svog antioksidativnog djelovanja imaju važnu ulogu u očuvanju imunološkog sustava i obrani od malignih bolesti.

Folna kiselina, vitamin B skupine, našla je svoje mjesto kao dodatak brojnim namirnicama zbog revolucionarnog otkrića o ulozi ovog nutrijenta u zdravlju novorođenčadi. Adekvatnim unosom folne kiseline prije i u prvim mjesecima trudnoće, žena uvelike smanjuje vjerojatnost da će dijete roditi sa oštećenjem živčane cijevi ili mozga.

Proizvodi koji su dizajnirani za očuvanje zdravlja kardiovaskularnog sustava najčešće sadrže dodatak omega-3 masnih kiselina, soje, te fitokemikalije fitostanole i fitosterole. Smatra se da ove tvari porijeklom iz hrane djeluju povoljno na razinu kolesterola u krvi.
Potražnja za funkcionalnom hranom raste zbog sve boljeg shvaćanja veze između prehrane i bolesti ili zdravlja, te sve većeg interesa pojedinca za vlastito zdravlje.

Funkcionalna hrana i zdravstvene tvrdnje
Pojedini proizvodi iz segmenta funkcionalne hrane na pakiranju mogu istaknuti tzv. «zdravstvenu tvrdnju», ukoliko im je ona odobrena. Tvrdnja se odobrava na temelju broja podastrijetih dokaza o sigurnosti i učinkovitosti aktivne tvari i samog proizvoda, a odobrava ih Agencija za hranu ili posebna tijela pri Ministarstvu zdravstva. U zemljama koje nemaju toliku strogu regulativu, ovo je područje podložno brojnim manipulacijama. Tako se proizvodi s izrazito slabom znanstvenom podlogom reklamiraju kao «učinkovita pomoć kod brojnih bolesti i stanja», a poznato je da potrošači doživljavaju proizvod na način na koji deklaracija iznosi njegove prednosti i osobitosti.

Zdravstvane tvrdnje su vrste tvrdnji koje se nalaze na deklaracijama prehrambenih proizvoda, a koje ukazuju na vezu između nutrijenata i ostalih pojedinih sastojaka hrane i bolesti ili različitih zdravstvenih stanja. Zdravstvene tvrdnje mogu se koristiti na hrani i dodacima prehrani.

Za razliku od zdravstvenih tvrdnji, funkcionalne tvrdnje se ne odnose na smanjenje opasnosti od određene bolesti. Ovakve tvrdnje na specifičan način ukazuju na sastav hrane, primjerice: «proizvod sa niskim udjelom masnoće», «proizvod sa visokim sadržajem prehrambenih vlakana», «niskokaloričan proizvod». FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) ne izdaje odobrenje za takve tvrdnje. Kada proizvođač koristi funkcionalne tvrdnje, sam snosi odgovornost za vjerodostojnost tvrdnje.

Zdravstvene tvrdnje mogu sadržavati implicirane tvrdnje, odnosno one koje indirektno ukazuju na vezu prehrana-bolest. Implicirane tvrdnje mogu se pojaviti kao brand name (primjerice «Za zdravo srce») i mogu sadržavati simbol (primjerice logo u obliku srca), koji asocira na poruku koju proizvođač odašilje potrošaču.

Budući da je zakonska regulativa često manjkava u ovom segmentu, nerijetko dolazi do nekontroliranog isticanja cijelog niza tvrdnji na deklaracijama. Ponekad se ove tvrdnje i zloupotrebljavaju i koriste u marketinške svrhe. Američka agencija za hranu i lijekove kontinuirano se bavi ovim problemom od 1980. godine, te je danas poznat ukupan broj tvrdnji koje su dozvoljene, provjerene i točne.

U Hrvatskoj su do danas poznate samo dvije zdravstvene tvrdnje koje su odobrene za probiotički jogurt obogaćen LGG-om i margarin obogaćen nezasićenim masnim kiselinama (omega-3 i omega-6).

Koji su “vrući” proizvodi iz segmenta funkcionalne hrane?
Neki bi rekli – ovisi tko ih “podgrijava”. Ipak, svi novi proizvodi moraju se bazirati na čvrstim znanstvenim dokazima, ali istodobno moraju biti prihvaćeni od strane konzumenata. Prednosti konzumiranja ovakve hrane moraju se adekvatno komunicirati s potrošačima, od strane stručnjaka, ali im se istodobno mora osigurati praktičnost, dobar okus i prihvatljiva cijena. Istraživanja su pokazala da se većina potrošača rijetko odriče okusa zbog zdravlja. Stoga je vrlo važno razviti funkcionalan prehrambeni proizvod koji ima privlačan okus.

Proizvodi koji su danas u trendu u segmentu funkcionalne hrane uključuju:
o Fermentirane mliječne proizvode s dodatkom probiotika i prebiotika
o Margarin, sir i juice s dodatkom fitosterola i fitostanola
o Jaja bogata omega – 3 masnim kiselinama – kokoši se hrane posebnom dijetom obogaćenom lanenim sjemenom, koje sadrži prekursore omega – 3 masnih kiselina
o Žitarice za doručak obogaćene folnom kiselinom, kalcijem i antioksidansima
o Kruh i energetske pločice obogaćene vlaknima i izoflavonima
o Sportski napitci
o Osvježavajuća pića obogaćena hidroksi-limunskom kiselinom, sredstvom za redukciju tjelesne mase

Predviđa se da će u sljedećih 5 godina težište na području funkcionalne hrane biti na proizvodima usmjerenim na proizvode za zdravlje srca i prekomjernu tjelesnu masu. Druga velika značajna skupina kojoj se predviđa rast su proizvodi koji nose tzv. «dnevne blagodati», usmjereni na tjelesne i mentalne izvedbe, primjerice sportski i energetski napitci i pločice. Treća skupina su namirnice koje sadrže sastojke koji imaju sve snažniju znanstvenu podlogu, primjerice probiotike i antioksidanse.

Stručnjaci kažu da slijedi druga generacija proizvoda funkcionalne hrane, odnosno da je koncept sazrio i da ga treba dalje njegovati i razvijati. Uspješan put funkcionalne hrane uvelike ovisi o pravilnom baratanju znanstvenim dokazima, adekvatnoj komunikaciji o prednostima konzumiranja ovih proizvoda i naravno, privlačnosti okusa i prilagođensti modernom životnom stilu.

Dr. sc. Darija Vranešić Bender