Neki pojedinci mogu se lako suzdržati od unosa visokokalorične hrane, dok drugi pred njom često posustaju. Prema novom britanskom istraživanju ovo je možda posljedica razlika u „umreženosti“ mozga.
U istraživanju je sudjelovalo 45 osoba normalne i povećane tjelesne mase dobi 19-55 godina, a cilj je bio ispitati utječu li određene genetske mutacije na prehrambeni izbor. Konkretno, proučavane su varijacije u genu FTO, koji se povezuje s predispozicijom za pretilost, te genu DRD2, koji igra ulogu u regulaciji dopamina u mozgu – neurotransmitera povezanog s osjećajem zadovoljstva i žudnje za hranom. Sudionicima istraživanja bile su pokazivane fotografije niskokalorične i visokokalorične hrane, čiju su privlačnost trebali ocijeniti, a za to vrijeme im je praćena aktivnost mozga funkcionalnom magnetskom rezonancijom.
Rezultati su pokazali da su pojedinci koji su nosili određenu varijantu FTO-gena i koji su pokazali veliku žudnju za visokokaloričnom hranom, imali znatno veću aktivnost u dijelu mozga zvanom orbitofrontalni korteks. Isti su pokazali i veću aktivnost u regiji mozga zvanoj striatum, no ona je ovisila i o varijanti gena DRD2.
Autori su zaključili da pojedinci koji nose određene varijante gena FTO, doživljavaju veći osjećaj žudnje kada vide visokokaloričnu hranu nego ostali. Napomenuli su i kako ovo saznanje potencijalno otvara vrata nekim novim pristupima liječenju pretilosti.
Izvor: The Obesity Society Annual Meeting 2015
