Žudnja za hranom izraženija je kod djece

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Psychological Science, žudnja za hranom jača je kod djece nego kod adolescenata i odraslih, ali i ona su je sposobna kontrolirati.

Kako bi saznali kako se žudnja za hranom te njena regulacija mijenjaju tijekom života, američki psiholozi ispitali su doživljaj hrane 105 zdravih ispitanika dobi 6-23 godine. Ispitanicima su snimanjem magnetskom rezonancijom ispitali aktivnost mozga tijekom promatranja fotografija „nezdrave“, ali primamljive hrane.

Tijekom promatranja nekih fotografija ispitanici su pokušavali zamisliti da je hrana ispred njih te osjetiti njen miris i okus, a nakon toga su trebali ocijeniti svoju žudnju za tom hranom. Na taj su način istraživači procijenili tipične reakcije na primamljivu hranu. Također, za neke druge fotografije ispitanici su trebali zamisliti da je ta hrana daleko od njih te se koncentrirati na njen izgled – oblik i boju, što je istraživačima omogućilo odrediti u kojoj mjeri mogu regulirati svoju žudnju za primamljivom hranom.

Rezultati su pokazali da su sve dobne skupine imale u prosjeku 16 % manju žudnju za hranom kada su koristile kognitivnu tehniku zamišljanja vizualnih karakteristika hrane. Međutim, djeca su ipak imala jaču žudnju za hranom nego adolescenti i odrasli, čak i kada su koristila navedenu strategiju.

Štoviše, mozak djece s visokim indeksom tjelesne mase (BMI) pokazao je nižu prefrontalnu aktivnost tijekom korištenja strategije za regulaciju žudnje za hranom nego mozak djece s nižim BMI-jem. Stoga su istraživači pretpostavili da se područja mozga uključena u regulaciju žudnji za hranom razlikuju kod djece ovisno o tjelesnoj masi.