Kako djeca otkrivaju okus

Radosnog izgleda, blaženog pogleda, beba se gosti svojom kašicom i pazi da joj ne promakne nijedna mrvica. Ali probajte svojoj bebi ponuditi sok od limuna ili list gorke salate i uvjerit ćete se kako će se bebin izgled radikalno promijeniti – durenje, okretanje lica, uzvici protesta. Stvarno je nemoguće na očitiji način izraziti svoje negodovanje. To je klasična scena koja dokazuje jednu stvar: i mala beba posjeduje već vrlo izoštrena osjetila te ima određene ideje u pitanju okusa.

Percepcije okusa kod bebe su ustvari razvijene već i prije rođenja. Već od petog mjeseca trudnoće beba opaža okuse i mirise koji prolaze kroz amnionsku tekućinu. U toj je fazi teško razlučiti što joj se sviđa, a što ne. Međutim, sigurno je da beba već u toj fazi ima kompletan osjetilni aparat u obliku malih prijamnika, koji se nalaze unutar usta i nosa i direktno su povezani s mozgom. Beba također raspoznaje slatko, slano, kiselo i gorko i izrazima lica pokazuje koji joj se okusi sviđaju. Oni su doduše isti za sve bebe svijeta. Bilo da je rođeno u srcu Afrike ili na Aljasci, novorođenče jednako reagira kad proba četiri velike obitelji okusa. Postoji jedinstvena i prirođena sklonost prema slatkom, koja se između ostalog ne pojavljuje samo kod ljudi – i životinje imaju tu sklonost. Sve što je slano, bebe također relativno dobro prihvaćaju, pod uvjetom da nije preslano. Međutim, sve što je kiselo ili gorko, automatski kod djeteta izaziva reakciju odbijanja, koja je više ili manje intenzivna.

Iako sve bebe svijeta imaju identične reakcije, postoje vrlo značajne razlike u razini intenziteta osjećaja okusa. Jednako kao i u boji očiju, kose ili posebnog talenta za glazbu, svako se dijete rađa s raznim osjećajima okusa, koje je genetski određeno. Tako je primjerice već mrvica soli dovoljna jednom djetetu da osjeti okus slanog, dok je nekom drugom potrebno ponekad 10 ili 20 puta više soli kako bi dobilo identičan osjećaj.

Okusne papile su osjetljive
Te se individualne razlike potvrđuju tijekom mjeseci i neizbježno utječu na način prehrane svakog djeteta. Što je dijete osjetljivije na razini okusa, to će se više pokazati “teškim” nad sadržajem svog tanjura. Na taj se način mogu objasniti posebne sklonosti za određene okuse. Primjerice dijete koje je osjetljivo na sol, vjerojatno će biti sklonije slatkim jelima. I tako će već u vrlo ranoj dobi obožavati čips, kikiriki i druge slane grickalice. Ipak, unatoč svih djetetovih genetskih i općih predispozicija, na razini okusa ništa još nije konačno. Paradoksalno, u tom području ponašanja su 100% genetska, ali i 100% kulturološka. Ista je stvar i s jezikom kojim govori. Svi smo mi programirani da govorimo jednim jezikom, ali naše kulturološko okruženje odredit će onaj jezik kojeg trebamo naučiti. Ista je stvar i s prehranom.

Na početku je dijete u stanju podijeliti hranu u dvije velike kategorije: ono što je dobro (poput šećera) i ono što nije dobro, uglavnom sve što je kiselo, ljuto i izaziva reakciju nadraženosti na razini okusnih papila. I tijekom djetetovih otkrivanja novih vrsta hrane, ono stvara detaljniji repertoar, i to onda kad nauči identificirati senzorne signale koji dolaze od njegovog mozga.

Dijete razvija svoj okus kroz prehrambene i kulinarske navike svoje obitelji, tako da proba sve što mu se ponudi, ali i tako da uzima hranu iz tanjura svojih roditelja. I na taj način dijete počinje prihvaćati okuse koje je instinktivno željelo odbaciti. Mali Meksikanac će se u vrlo ranoj dobi naučiti na vrlo začinjenu hranu, mali Indijac će se brzo naučiti na curry, dok će se francuska beba naučiti na raskođan okus sireva. Sve te bebe pri rođenju nisu imale posebne sklonosti jakim ili začinjenim okusima, upravo suprotno. Uživanje u okusu uči se iz dana u dan i logično je zaključiti da će dijete koje otkriva široki raspon prehrane imati veće izglede da postane pravi mali gastronom, kojeg privlače nove stvari i koji je stvoren za sva moguća kulinarska iskustva.

Doba odbijanja novih okusa
Do djetetove druge godine života trebamo ga naučiti da proba različite vrste hrane jer nakon toga dijete ulazi u razdoblje kada postaje “teško” što se tiče prehrane. To ponašanje, koje se naziva “prehrambena neofobija” (što znači strah od novoga), nema ništa zajedničkog s reakcijama malog mušičavka. To je normalna faza djetetova rasta i obuhvaća oko 60% djece u dobi od dvije do sedam godina. Posebno kritično razdoblje pojavljuje se između četvrte i šeste godine života. U praksi se to pojavljuje kao više ili manje odlučno odbijanje probanja nove vrste hrane. Dijete traži uvijek istu hranu i pokazuje sklonost prema “neutralnim” osjetima, glatkoj i mekanoj hrani, okusima i mirisima koji nisu intenzivni. Ulazimo u poznatu fazu pire-šunka, tijesto-šunka, piletina-pire i sve to za odrasle predstavlja neopisivu monotoniju. Ta monotonija međutim zahtijeva zadovoljava okusne papile djeteta.

Kako reagirati kada se suočimo s tim nedostatkom prehrambene znatiželje? Sigurno ne smijemo reagirati tako da dijete prisiljavamo da pojede neku određenu hranu. Na taj način izlažemo se opasnosti da svaki puta izazovemo prave drame i hrani oduzmemo dimenziju uživanja, koja je istodobno temelj za dobar razvoj, ali i koja posjeduje hranjivu vrijednost. Ne smijemo se međutim ni obeshrabriti i čekati da ta faza prođe sama od sebe te da ostavimo dijete s vječnim tanjurom pirea i piletine. Upravo suprotno, roditeljima je u interesu da što prije probude djetetove papile. Najbolji način da djetetu nudite nove stvari je kroz igru, koju nazivamo “učinak privikavanja”. Što je jedan oblik hrane bliži našem djetetu, ono će ga prije naučiti cijeniti i prije će ga prihvatiti. Ako se djetetu ne sviđa određena hrana, ne smijemo se obeshrabriti. Naprotiv, treba upravo tu hranu ponuditi djetetu najmanje pet puta kroz nekoliko tjedana razmaka. Neka dijete sudjeluje u obiteljskim obrocima, u toploj i opuštenoj atmosferi, neka “ukrade” nešto iz maminog ili tatinog tanjura jer to može razviti djetetovu sklonost da proba nove stvari i omogućiti mu da otkrije kulinarske raznolikosti. Sve to naravno pod uvjetom da roditelji uživaju u ukusnoj i raznolikoj prehrani te ako pokazuju da uživaju u hrani.

Izbjegavajte ucjene
Kada dijete pristane nešto probati, toplo mu čestitajte, kako bi se osjetilo važnim. Ako odbije, ponašajte se kao da se ništa nije dogodilo. Treba svakako izbjegavati ucjene poput:”Ako ne pojedeš sir, nećeš dobiti desert”. Čak i ako pristane pojesti mali komadić sira, kako bi dobilo desert, dijete neće cijeniti okus sira, već se može čak i dogoditi da će dugo vremena okus sira kod njega izazvati gađenje, upravo zato što će ga podsjećati na konfliktnu situaciju.

Kako da vaše dijete postane pravi mali sladokusac
• Ostavite djetetu određenu slobodu izbora i nemojte se fiksirati na načela dijetetike. Voće, koje djeca općenito vole, odličan je nadomjestak povrću. A ako vaše dijete ne voli crveno meso, nemojte inzistirati. Dajte mu bijelo meso, koje nema tako jaki okus, a jednako tako je bogato bjelančevinama.
• Nemojte prisiljavati dijete, ali s druge strane nemojte upasti u klopku “prehrane po jelovniku”, tako da ga pitate što želi jesti. Dijete se u tom slučaju može zadovoljiti onime što poznaje i jednom kad se na to navikne, neće više ništa htjeti probati.
• Pustite dijete neka uživa u svojoj “kuhinji”. Ponudite mu primjerice običan jogurt u koji ono može dodati što želi – pekmez, kekse, komadiće voća. Na taj način dijete dobro identificira sve što jede i bolje opaža različite okuse: kiselost jogurta, slatkoću keksa, posebne okuse nekih vrsta voća.
• Pustite dijete da vrlo rano otkrije autentične okuse i to tako da mu ponudite da proba sirovu hranu: sirovu rajčicu ili mrkvu, list salate – pustite ga neka to gricka bez ikakvih umaka ili kuhanja.
• Neka dijete sudjeluje u pripremi obroka. Pokazat će veću želju da nešto proba ako je to zajedno s vama pripremalo jer će se sjećati lijepih trenutaka provedenih s vama.
• Pustite dijete neka stavlja ruke u svoj tanjur i tako upoznaje hranu. Diranje hrane je osnova za prihvaćanje okusa.

Autor: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica

Tekst preuzet iz časopisa [url="http://www.bebe.hr/"]Bebe[/url], studeni 2013.